Luka Modrić se prisjetio kako je bilo igrati u BiH

Lukina životna i nogometna priča oduzima dah. Emocije su srž ove priče, rekao je nakon što je autobiografiju najboljeg nogometaša svijeta u 2018. godini pročitao brazilski reprezentativac i nogometaš madridskog Reala - Marcelo.
11.11.2019 u 20:49

Luka Modrić nedavno je objavio autobiografiju pod nazivom "Moja igra", a nama je naravno najzanimljiviji dio u kojem govori o Premijer ligi Bosne i Hercegovine. Modrić je u prvom rangu takmičenja naše nogometne lige igrao u dresu HŠK Zrinjski i to u sezoni 2003/2004. Kada je došao u ekipu iz Mostara imao je svega 18 godina, ali mu godine nisu smetale da pokaže raskošan talenat već tada. Cimer u Zrinjskom bio mu je Davor Landeka, a da se dobro uklopi u novu sredinu potrudio se Mostarac Ivica Džidić.

"Kada sam počeo trenirati, u pogledima klupskih stručnjaka, ali i s tribina, vidio sam pitanje koje me pratilo cijelu moju karijeru: 'Ajme, pa gdje će ovaj mali mršavi igrati Premijer ligu?!'. Već sam bio imun na te sumnje, oa me ni ove s početka mostarske epizode nisu brinule. Istina je da sam se prvi put morao odmjeravati u seniorskom nogometu, u to vrlo agresivno, ali bio sam spreman", kaže Modrić u svojoj autobiografiji.

U Zrinjskom je nosio dres s brojem 23, koji je odabrao zbog Michaela Jordana i Davida Beckhama. Englez je tog ljeta stigao u Madrid i "zadužio" dres Reala s brojem 23. Sedmica je bila nedodirljiva na leđima Raula. Modrić je očekivao da će ga tadašnji trener Zrinjskog, Franjo Džidić, uvrstiti u sastav za utakmicu prvog kola s Borcem, ali se to nije dogodilo. Razlog je bio administrativne prirode. Još uvijek nije bila završena papirologija za njegov nesmetan nastup. Debitirao je protiv Širokog Brijega, a pred domaćim navijačima nastupio je protiv zeničkog Čelika. Dok je nosio dres Zrinjskog stekao je velike simpatije navijača Plemića, a nagrađen je i nagradom "Filip Šunjić - Pipa" kojeg navijači Zrinjskog dodjeljuju najboljem nogometašu ekipe. Istaknuo je kako mu je taj trofej važan, jer je prvi individualni koji je osvojio u karijeri.

"Premijer liga bila je dosta gruba, a pogotovo je teško bilo igrati u gostima. Najgore je bilo u Trebinju, a za nijansu manje u Banjoj Luci i Zenici. Suci jednostavno nisu štitili gostujuće igrače. Dobio sam poprilične batine po nogama. Čisto radi dojma, u Trebinju su stradali moji najdraži štitnici, s Ronaldovim likom, koje sam pazio i ljubomorno čuvao. Neki frajer ušao mi je đonom na nogu i metalnim čepovima kopačke probio rupu u plastičnom kostobranu! Ronaldo me spasio od teže ozljede", ističe Modrić.

Otkrio je kako mu je Premijer liga Bosne i Hercegovine pomogla u nastavku karijere.

"Naučio sam se brzo izvući iz duela, već u prijemu lopte u trku izmaći suparniku, brzo dodati. Bio sam vižljast i to mi je jako pomoglo. Fizički sam dobro odrađivao utakmice, a jedini problem predstavljali su mi grčevi. Gotovo svaku utakmicu nakon 60-ak minuta igre zgrčili bi mi se pretežno listovi. Nisam se brinuo. Pripisivao sam to mladosti i prilagodbi naporima seniorskog nogometa", kaže Modrić.

Dotakao se i stadiona u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

"Znalo je biti puno gledatelja na stadionima, pogotovo na jačim utakmicama sa Širokim Brijegom, Sarajevo, Željezničarom. Znala se stvoriti dojmljiva atmosfera, ali osjećale su se i međunacionalne napetosti. Cijelu karijeru volio sam pojačani naboj na terenu i na tribinama, ali tada je u Premijer ligi Bosne i Hercegovine bilo prilično nezgodnog ozračja", ističe Modrić.