Bosanke plaćaju i po 20.000 KM za fiktivni brak

Bosanke ne biraju sredstva da dođu do EU pasoša, zbog čega se sklapa sve više fiktivnih brakova.
28.09.2016 u 10:41
brak burme

Osim Bosanski to rade i djevojke iz Srbije. Riječ je o brakovima iz koristi, a ne iz ljubavi, a pritom, hrvatskim samcima nude i po 10.000 eura (blizu 20.000 KM) za potpisivanje bračnih dokumenata.

Mlada obezbjeđuje i mladoženji posao

“Ima li neki muškarac da oženi djevojku iz Srbije zbog papira uz novčanu naknadu? Eto, ona je spremna platiti, ja sam javio. Kontaktirajte me da vas spojim i, eto, to je to… Javite se u inbox. Mladoženja koji pristane na ovu ponudu automatski dobiva posao u Njemačkoj jer on mora biti ovdje”, glasi jedan od oglasa koji se može naći na društvenim mrežama, a kojim djevojka iz Srbije traži način da ode živjeti i raditi u Njemačku.

Razlog leži u tome što se hrvatski građani mogu slobodno zaposliti u zemljama EU-a bez posebnih odobrenja ili radnih dozvola, izuzev u onima koje su zadržale ograničenja. Znajući to, mnoge Srbijanke, Bosanke, Makedonke i druge spremne su platiti za mladoženju ne mareći kakav je i kako izgleda nego samo da ima pravu putovnicu.

Korist, dakako, uživa i sam mladoženja jer da bi brak imao smisao i on treba otići u Njemačku na radno mjesto koje će mu osigurati novopečena mlada. Po njegovu dolasku u Njemačku i zapošljavanju, ubrzo ga slijedi supruga koja bez problema dobiva dozvolu boravka kao bračna družica državljanina zemlje koja je članica EU-a.

Tako djevojka nema problema s ostankom u Njemačkoj te može sebi naći posao, piše Slobodna Dalmacija donoseći priču Ene iz Karaule kraj Travnika koja je novopečenom suprugu, Hrvatu, prema dogovoru prethodno našla posao u jednom restoranu u Njemačkoj.

Dobio je 3.000 eura a ostatak u ratama

“On radi kao pomoćni kuhar u restoranu čiji je vlasnik Turčin. Bolje mu je nego u Hrvatskoj gdje je radio kao fizički radnik na gradilištu. Ja sam otišla za njim i zaposlila sam se u svojoj struci kao frizerka. Svatko živi u svom stanu, ali ja sam kod njega ostavila dosta svoje odjeće, obuće, higijenskih potrepština, fotografija za slučaj da dođe kontrola.

Dođem do njega dva-tri puta sedmično u stan da me vide susjedi, a svratim mu i do posla. Njemu nije bilo teško otići iz Hrvatske jer je pobjegao od nesretne ljubavi, a ja sam jedva dočekala otići iz svog sela u kojem imamo jedan semafor. Odmah sam mu dala tri hiljade eura, a ostatak od još tri hiljade mu isplaćujem mjesečno. Ako se zaljubim u Nijemca koji će i mene htjeti, udat ću se za njega. Ako ne, čekat ću dok ne riješim svoj status dugotrajnim boravkom i radom. Sve je dobro dok se moj muž ne zaljubi”, kaže ona.

(SD)