Šta je nama dijaspora?

Piše: Muhamed Suljagić

BiH ima svoje državljanje u 111 zemalja svijeta. Niko na svijetu nema tako razvijenu dijasporu. Uostalom, na osnovu nje i preživljavamo. Ali umjesto što pomažu onima i koji jesu i koji nisu sposobni za rad, bh.dijaspora može učiniti puno više za svoju zemlju i za svoj narod.

Opštinsko minstarstvo dijaspore

Nedavno se spominjalo kako je potrebno da imamo ministarstvo dijaspore na nivou države. Sjajna je to ideja. No, dok se ona ne realizuje, svaki načelnik u svojoj lokalnoj zajednici može osnovati „opštinsko ili općinsko ministarstvo dijaspore“. Da napravi odjel, tim ljudi koji će već sutra početi da radi na ovom prokjektu.

Ne postoji opština u BiH a vjerujem ni mjesna zajednica koja nema nekoga u dijaspori. Kada bi svaki načelnik svoje Opštine zadužio predsjednike mjesnih zajednica da mu dostave spisak imena ljudi koji žive iz njegovog mjesta u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Norveškoj...dobio bi podugačke liste. Na svakom tom spisku nalazi se potencijalni investitor, koji je spreman da uloži svoj novac i otvori proizvodni pogon u mjestu odakle je njegovo porijeklo. Ako on nije spreman, jest njegov prijatelj, poznanik, komšija ili šef u firmi u kojoj radi.

Riječ je o našim ljudima koji žive u inostranstvu dvadesetak i više godina. Za to vrijeme stekli su brojna poznanstva, stekli mnoštvo prijateljstava i upoznali brojne uspješne ljude, a neki su i sami to postali.

U Evropi nema radnika za 500 eura kao u Bosni

Najveća prednost BiH je jeftina radna snaga. Radnika za 500 eura ni u jednoj zemlji ne može pronaći evropski biznismen. Osim u Kini, Filipinima, Indiji...gdje imaju svoje proizvodne pogone. A, zašto to ne bi u BiH, u koju može iz gore nabrojanih zemalja doći za nekoliko sati. U tako lijepoj zemlji, u koju sve više turista dolazi, u kojoj na svakih nekoliko kilometara niču etno-sela, sa prelijepim rijekama, jezerima, planinama...ono o čemu Nijemci, Austrijanci, Norvežani...sanjaju.

Međutim, potrebno je prvo pokazati bh.državljanima da ih njihova opština u kojoj su rođeni jako treba. Da pokaže kako su oni neko na koga se računa da se jednog dana vrati tamo gdje je rođen. Statistika pokazuje da 90% ljudi u dijaspori „pati“ za domovinom. Da su bjelosvjetskim drumovima krenuli jer su morali. A, rado bi se vratili. Kad bi mogli da imaju približan posao kao na Zapadu.

Neka se svaki načelnik jedne opštine u BiH zapita koliko je učinio da ubijedi jednog Bosanca i Hercegovca da on ili neko njegov otvori jedan proizvodni pogon u BiH.

Pojedine opštine su uveliko krenule sa ovim projektima. Recimo u Kozarcu se proizvodi pčelinji otrov za američko tržište, kao i mreže na kojima se ispisiju reklame na teniskim terenima širom svijeta, među njima i one na Roland Garossu.

Dokazani kvalitet za zahtjevno tržište

U Loparama se prave jahte koje kupuju svjetski multimilioneri, u Orašju se prave sedla za jahanje koje koristi američki biznismeni u slobodno vrijeme za jahanje...U Srebreniku firma „Herceg“ izvozi plastičnu stolariju u desetak evropskih država, a gradačački „Cimos“ prstenove na cilindrima za BMW.

Firme iz Tešnja rade za „Mercedes“, „Hugo Boss“, „Piere Cardin“, Buggati, a „Tešanjski kiseljak“ je proglašen najboljom vodom u Americi. Privrednici i svi načelnici trebaju da idu u Tešanj i da uče o poduzetništvu, jer su oni doktorirali u ovoj oblasti. Oblasti koja je najbitnija za jednu zemlju, proizvodnja i izvoz.

U Lipnici kod Tuzle se prave „Pradine“ cipele...Goraždanske firme poput „Bekto precize“, „Preventa“ i ostalih izvoze u Ameriku, Tursku, Njemačku, Austriju, Češku, Slovačku...

U Brčkom firma „Bimal“ čak 65% svoga proizvedenog ulja izvozi, u Livnu se proizvodi svjetski poznati „Livanjski sir“ kao i vino iz Čitluka koje je također prepoznato na evropskom tržištu.

Ovakvih primjera lokalne zajednice mogu učiniti 500% više, tamo gdje postoje sposobni načelnici. Lokalni izbori su pred nama. Koliko su dosadašnji načelnici u svoje lokalne zajednice privukli investitora, koliko su otvorili novih radnih mjesta, treba biti pokazatelj koliko su sposobni i trebaju li ponovo dobiti povjerenje.

Na vrh