Zašto napad na povratnike nije teroristički čin?

Napadi na povratnike u RS-u nisu izolovani slučajevi, nego, prije bi se reklo, uobičajena pojava.
03.07.2016 u 12:38

Piše: Muhamed Jusić

Nedavni napad podmetnutom bombom na Nijaza Glavaša, koji se poslije rata sa majkom i ocem vratio u selo Majevac kod Šipova, skoro da nije bio primijećen u bh. medijima. Nažalost, taj napad nije izolovan slučaj, nego, prije bi se reklo, uobičajena pojava. 

Prema izvještaju Al Jazeere Balkans samo u prošloj godini na području koje pokriva Centar javne bezbjednosti Banja Luka zabilježeno je 45 napada na povratnike. Kada se ovome pridodaju pritisci kojima su povratnici, naročito u entitetu RS, izloženi kroz institucionalnu diskriminaciju i pritiske kao što su uskraćivanje prava na izučavanje nacionalne grupe predmeta, onemogućavanje slobodnog imenovanja maternjeg jezika, zabrana izgradnje spomen-obilježja na mjestima masovnih zločina (najsvježiji primjer iz Prijedora), nemogućnosti korištenja javnih prostora ili zapošljavanja u javnim institucijama, službena promjena historijskih toponima mjesta i gradova i sl. jasno je da se radi o nastavku projekta etničkog čišćenja drugim metodama.

Kada bismo bili dosljedni i kada bismo se istinski pridržavali akademskih definicija pojma terorizma, pa čak i slova i duha postojećih zakona, onda bi ovaj i brojni slični napadi trebalo nazvati onim što oni stvarno jesu, odnosno djelima terorizma.

Terorizam je jedan od pojmova oko čije su se definicije vodile, i još uvijek se vode, neke od najvećih naučnih, pravnih i ideoloških „borbi“. Razloga za to je više, od onih ideoloških do onih političkih i nije bila rijetkost da su iste pojedince i skupine jedni smatrali teroristima, a drugi borcima za slobodu. U već klasičnom referentnom djelu Politički terorizam: novi vodič o učesnicima, autorima, konceptima, bazama podataka, teorijama i literaturi poznati autoritet u ovoj oblasti Alex Schmid naveo je 109 definicija terorizma, što dovoljno govori o kako prijepornom i kompleksnom pitanju se radi.

Naravno, treba imati na umu da kada govorimo o definiciji terorizma možemo govoriti o naučnoj i pravnoj definiciji i u oba slučaja ne postoji koncenzus oko jedinstvene definicije.

Zastrašivanje i terorizam

Ipak, sažetak svih definicija ukazuje na to da se u nauci terorizam generalno smatra vrstom političkog nasilja i to je skoro pa jedina konstanta u većini definicija i možda jedino oko čega se, uz cilj da se „zastraše pripadnici jedne određene skupine ili neka vlada“, skoro svi koji su definisali ovaj fenomen slažu. I kao što podsjeća dr. Fikret Karčić u svom radu koji se detaljno bavi problemom definisanja terorizma „to nije ideologija već strategija koja može biti korištena od strane pojedinaca, grupa ili država za različite ciljeve.“

Krivični zakon BiH kada propisuje kaznu zatvora za djela terorizma, onda kaže da će se takvom kaznom kazniti onaj „ko počini teroristički čin s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva ili prisiljavanja organa vlasti Bosne i Hercegovine, vlade druge zemlje ili međunarodne organizacije, da što izvrši ili ne izvrši, ili s ciljem ozbiljne destabilizacije ili uništavanja osnovnih političkih, ustavnih, privrednih ili društvenih struktura Bosne i Hercegovine, druge zemlje ili međunarodne organizacije“.

Možda najčešća i najbrojnija vrsta napada sa „političkom motivacijom“ koja u sudskim procedurama ali i medijskoj i javnoj sferi nikada nije dobila zasluženu pažnju niti dosljednu klasifikaciju jesu upravo napadi na povratnike koji su u više slučajeva za posljedicu imali smrtne slučajeve i znatnu materijalnu štetu. Analiza napada na povratnike od Dejtona do danas ukazuje da se uistinu radi o onome što se u definicijama terorizma navodi kao „strategija nasilja koja je osmišljena da ostvari rezultate postepenim izazivanjem straha i nesigurnosti“. U ovom slučaju cilj konstantnog i postepenog izazivanja straha i nesigurnosti je da se spriječi manjinski povratak na etnički čiste teritorije.

Najbrojniji napadi na povratnike su se dešavali u prvim godinama nakon sklapanja mira kada su u slučaju povratka u bošnjačka sela Jusići, Divići i Kozluk zvanične institucije RS-a koristile represivne mehanizme kako bi zaustavili proces povratka. U godinama koje će uslijediti, a pod pritiskom međunarodnih institucija, barem prividno će nestati državno sponzoriranih otvorenih opstrukcija ali će se napadi nastaviti naročito u onim mjestima gdje je povratak bio izražen, kao što su Istočna i Centralna Bosna.

Naročito je teška bila čitava 2001. godina koja je obilovala brojnim nasilnim incidentima koji su kao motiv imali političke razloge i sijanje straha prema čitavim nacionalnim, vjerskim i drugim društvenim skupinama. Iz izvještaja Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH za tu godinu vidi se da su primarna meta bili povratnici. Tako je djevojka povratnica Meliha Durić ubijena snajperskim metkom u selu Damadžići kod Vlasenice. Ubistvo Melihe Durić je imalo sve elemente terorističkog djela jer nije učinjeno ni iz kakvog koristoljublja niti bilo kojeg drugog razloga osim da se zastraše povratnici.

Ovaj slučaj se rijetko ili nikada ne spominje kada se govori i piše o terorizmu u BiH. A da apsurd bude veći napad na porodicu Anđelić iz Konjica kojeg je počinio pripadnik jedne radikalne vjerske skupine u javnosti i organima gonjenja jeste označen kao terorizam. Isto je bilo i sa napadima na hrvatske povratnike u Centralnoj Bosni koji su u istražnom postupku i pred sudom tretirani kao djela terorizma.

Okretanje prema Rusiji

Danas, kako se vladajuća politička elita u RS okreće više prema Rusiji i čini sve da uspori ili potpuno zaustavi evroatlanske integracije BiH, pritisak međunarodne zajednice slabi i malobrojni povratnici ponovo dolaze u nemilost radikalnih skupina i pojedinaca koji politički cilj i odluku da se po svaku cijenu zadrži jednonacionalna dominacija na etnički očišćenim područjima koriste da u najvećem broju slučajeva nastavljaju sa nekažnjenim iživljavanjem nad povratnicima.

Situacija možda jeste najteža u RS jer je negiranje prisustva drugih etničkih i nacionalnih komponenti konstitutivnih naroda politički program vladajućeg SNSD-a, ali to ne znači da sličnih pritisaka nema na povratnike u drugim dijelovima BiH. Zato bi bilo bitno da se napadima koji očito za cilj imaju povratničku populaciju počne pristupati ozbiljno i da se prestane bježati od toga da se neki od njih nazovu pravim imenom, tj. terorizmom u ime političkih ciljeva jedne radikalne ideologije kakva je ona o nužnosti dominacije jedne etničke zajednice nad drugim u historijski multietničkom društvu.

(AJ)