Zašto su treneri Zrinjskog, Slobode i Radnika uspjeli?

Zašto su oni uspjeli a zašto nisu treneri Sarajeva i Željezničara te nekih drugih premijerligaša je jasan. Njima niko nije "skidao glave".

I kada su imali krizne momente imali su maksimalnu podršku čelnih ljudi klubova u kojima rade i to jedan od ključnih razloga, zašto je Marinović sa Zrinjskim osvojio titulu prvaka, Petrović sa Radnikom trofej Kupa BiH a Musemić drugo mjesto i izlazak na evropsku scenu.

Recimo, kada je Zrinjski ispao iz Kupa, moglo se očekivati da Marinović ostane bez posla, ali nije. Kada je Musemić izgubio kući od Drine koja je već ispala iz Lige u jesen, što je koštalo Slobodu titule, Azmir Husić nikada ni u šali nije spomenuo da će Musemić biti smijenjen. Ili kada je Radnik ušao u rezultatsku krizu i nizao poraze, pojedinci su u Semberiji zagovarali njegovu smjenu, no Krstajić je znao koga je doveo u Bijeljinu.

Ovo su ključni razlozi zašto su uspjeli. Dakle, kontitnuitet. Rezultat se ne može postići preko noći.

Ove greške su upravo pravili na Koševu i Grbavici, što je rezultiralo njihovim neizlaskom u Evropu i milionskim gubicima.

Stalne smjene, Uščuplića, Kodre pa Jarnija zatim sportskog direktora Ibrakovića pa onda i Ješića naslutila su da bordo priča neće izaći na dobro.

Slične gluposti pravile su i komšije na Grbavici.

Vjerujemo da su izvukli pouke iz ove sezone te nešto naučili od čelnika Zrinjskog, Slobode i Radnika.

pressing.ba

Na vrh