Zašto tinejdžeri i tinejdžerke bježe od kuće?

Samo u prošloj godini iz roditeljskoga doma i odgojnih ustanova u BiH udaljilo se čak 615 djece.
23.01.2017 u 08:53

Jednom kada se nađu na ulici, tinejdžeri su prepušteni sami sebi, a stručnjaci upozoravaju kako u takvim situacijama postaju iznimno ranjiva skupina, piše Večernji list BiH.

Djevojčice više bježe od kuće

- Podložni su negativnom uticaju okoline i spremni na olako upuštanje u kriminalne radnje kako bi zadovoljili osnovne životne potrebe.

Na bijeg iz porodične kuće u većem broju odlučuju se djevojčice. Najčešći razlog odlaska su avanturizam, porodični problemi i problemi u školi. Razlozi zbog kojih djeca bježe iz odgojnih ustanova su izbjegavanje odgojne mjere, problem adaptacije i bježanje nakon dopusta zbog odbijanja povrataka, navode iz Centra za socijalnu zaštitu.

Kada govorimo o djeci koja bježe iz roditeljskoga doma, djevojčice to najčešće čine zbog zaljubljenosti. Primjerice, čest je slučaj da se tinejdžerica preko društvene mreže zaljubi u nekoga iz, primjerice, Njemačke i odluči pobjeći kako bi osobu upoznala i uživo. Riječ je o visokorizičnim situacijama na više razina. Osoba koju želi upoznati ne mora biti ona kojom se predstavlja, nego koristi lažni profil kako bi namamila djevojčice i iskoristila ih. No i bez te okolnosti, samo upuštanje u putovanje u nepoznato za dijete je velika opasnost.

Dječaci bježe zbog loših ocjena

Dječaci koji bježe iz roditeljskoga doma to čine mahom zbog loših ocjena i straha od reakcije roditelja na poziv iz škole, a i zbog tipičnog tinejdžerskoga bunta koji je kod dječaka izražajniji nego kod djevojčica. Djeca koja su u bijegu lako su prepoznatljiva onima koji ih žele iskoristiti. Uzimaju ih “pod svoje” i onda slijede razni oblici zlostavljanja. Od prostitucije nagore. Djeci koja se nađu u takvim mučnim situacijama, jednom kada i pronađu put kući, potrebna je psihološka pomoć.

- Bježanje djeteta od kuće predstavlja rizično ponašanje. Uzroci i razlozi bježanja su najčešće povezani s visokom razinom stresa i frustracija za dijete koju ono bijegom pokušava razriješiti. Bijeg može biti situacijske prirode, kada dijete reagira na određeni akutni događaj kao što je školski neuspjeh, rastava roditelja, poticaj vršnjaka, želja za avanturom i slično. Ovakvo ponašanje najčešće je odraz nezrelosti i mladenačke nepromišljenosti i ne mora nužno upućivati na duboke poremećaje u porodičnoj dinamici ili kod djeteta. I kod ovakvog bijega važno je utvrditi uzroke i razloge, te dijete i porodicu uputiti na stručno savjetovanje kako bi se spriječili daljnji bjegovi ili eventualni razvoj poremećaja u ponašanju.

Učestali, dugotrajniji bjegovi, kao fiksirani oblik ponašanja i sklonost skitnji, predstavljaju ozbiljnu poteškoću u djetetovu životu i upućuju na potrebu za stručnom intervencijom. Ovakvo ponašanje najčešće je simptom vrlo nepovoljne porodične dinamike u kojoj nisu zadovoljene potrebe djeteta. Često je riječ o djeci koja su zanemarena ili zlostavljana, zaključuju psiholozi.

(VL)