Nana Halima i u 100.godini zaigra kolo
Evocirala je sjećanja na djetinjstvo i mladost. Rođena je Kujundžić. Odrasla je sa sedam sestara i dvojicom braće. Imala je i sestru blizanku Malku. Svi su umrli.
„Pošto je majka rano umrla, otac se brzo oženio. Imala sam maćehu koja mi je bila kao majku, ona je mene toliko voljela“, priča o svojoj ljubavi prema maćehi koju zove majkom. Spremila ju je i za udaju, i uvijek je bila tu za nju.
„Sa deset godina sam počela kopati žito. Nekada sam i odjeću prala na rijeci, a dvaput sam kroz led propala. Danas kažu da je teško, a sve je na dugme. Nije ni blizu kao ranije“, kaže Halima Skopljak u razgovoru za AA.
Udala se sa 25 godina. Juso, muž sestre Ćefe, upoznao ju je s mužem Salkom. Salko ju je dugo želio upoznati. Uzeli su se 1944., a 2003. godine je Salko umro, 59 godina su proveli u zajedničkom životu. Poštovao ju je i volio. „Nije me nikada udario. Uvijek je govorio kako ne može ničije hrane jesti, osim moje. Ko god mu je šta spremio, nije mogao jesti. A nije nikada ni zagalamio na mene“, sa sjetom priča nana Halima, ali i savjetuje sve žene: „Budala je žena koja god pusti da je muž udara. Ja to ne bih dala nikada.“
Na Halimi kraljevsko plavi kat. Dobila ga je od muža Salke koji ga je donio s hadža 1990. godine. „Uvijek sam katove nosile, nisam nikada suknju obukla. A ni hlače“, ističe nana.
Rodila je trojicu sinova i ima tri snahe, Salku, rahmetli Hajru i Ismeta, te Mirsadu, Šemsu i Alemu.
„Djeca su uvijek tu šta god mi treba. Odakle god mogu, oni su meni donosili. Moja djeca su plaho dobra, evo i sad, samo nose“, kaže nana Halima, dodajući kako je snahe paze, pospreme joj kuću, naprave ručak ili večeru.
A za doručak najviše voli kukuruzu, sir i kajmak, bez toga joj dan ne smije proći. Ima i osam unučadi. Edina, Enes, Nedima, Sanel, Enesa, Selver, Halima i Ninela. Unuci, iako danas imaju svoje porodice, vole doći nani Halimi. Ta je ljubav prisutna još odmalena.
„Ne sjećam se da je ikada zagalamila na nas. Mi smo svi išli njoj kad bismo bili mokri zimi, prije negoli odemo kući. Kod nje se osušimo da nas roditelji ne bi ružili“, sa sjetom priča unuka Enesa Jašarević, Salkina kćerka. Nana je tu i za svaki savjet, a posebno onaj zdravstveni.
„Nana Halima je kao hodajuća enciklopedija. Koga god nešto boli, nana ima lijek za to, i to sve prirodne lijekove. Tako da za svaki zdravstveni problem pitamo nanu“, kaže unuka Ninela Suljetović, Ismetova kćerka, dodajući kako su se često pred njenom kućom igrali kao djeca.
Nana bi im iznijela da jedu, komad pogače namazan domaćim kajmakom, i nastavljali bi sa igrom.
Zaigrati kolo joj je nešto najdraže, pa i danas u 101. godini života. Često zaigra kada proslavlja rođendane unučadi ili praunučadi.
„Imali smo mi harmoniku, znali smo i svirati i igrati. Jednom nas se šest uhvatilo u kolo u džamiji u Jevadžijama. Vidimo nema hafiza efendije, odemo mi u sobu, široka je za kolo. Zasviramo i zaigramo kolo, kad hafiz na vrata. Na nogama su mi bile debele čarape i nije mi bilo bitno što će nas istući“, kroz smijeh priča nana.
(Anadoly agency)
