Pogledajte vodopade na rijeci Trebižat (video)
Kristalno čista i bistra tirkizna voda okružena zelenilom, udarajući od stijene stvara vodeni amfiteatar prečnika 120 metara sa prirodnim bazenom u samom podnožju. Ovaj nevjerovatno inspirativan prizor privlači oko 200 hiljada turista godišnje, među kojima su najbrojniji posjetioci iz Italije, Slovačke, Češke, Poljske i susjedne Hrvatske. U ljetnim danima, kada je tiha, pitoma i mirna, rijeku Trebižat posjeti dnevno preko 2.000 ljubitelja plivanja, raftinga i vožnje kanuom, te onih koji traže bijeg od žege i vrućine. U zimskim danima, bučna, hladna i hirovita, od pitome rijeke pretvara se u opasnu, ali i dalje privlačnu i inspirativnu.
Na 40 kilometara od Mostara
Duž cijelog toka rijeke Trebižat, posebno oko vodopada Kravice, nekada su se nalazili mnogobrojni mlinovi za brašno i stupe za valjanje sukna. Danas ovi kameni mlinovi uglavnom stoje uz rijeku kao podsjetnik na neka davna vremena, a malo koji je još uvijek u funkciji. Doživljaj posjete vodopadu Kravice upotpunjuje obližnja mala pećina, otvorena sa obje strane i bogata stalaktitima od kalcijuma, a ljepotu predjela sedrene tvorevine i zelenilo koje okružuju sam vodopad.
Ovo prirodno bogatstvo nalazi se u mjestu Studenci kod Ljubuškog, na oko 40 kilometara od Mostara i svakako spada u jednu od najinteresantnijih prirodnih znamenitosti regije. Rijeka sa devet lica Vodopad Kravice mali je dio jedinstvenih slapova, vodopada i bukova koje duž cijelog svog toka, od izvorišta u Peć-Mlinima do ušća u Neretvu u Strugama, stvara veličanstvena rijeka Trebižat – poznata kao jedina rijeka u Evropi sa devet različitih imena.
Ova ponornica, koja povezuje nekoliko opština, devet puta nestaje u hercegovačkom kamenu i opet izvire, zbog čega u svom toku mijenja ime čak devet puta. Culuša, Ričina, Brina, Suvaja, Matica, Vrlika, Tihaljina, Mlade i Trebižat su različiti nazivi za ovu desnu pritoku Neretve, koja napaja brojna okolna polja i od koje zavisi poljoprivreda čitavog područja. Trebižat se prvi put spominje u dokumentima Nesuh-age Vučjaka, vakufnami pisanoj 1564. godine, a dva vijeka kasnije, samo pod nazivom Trebisat, pojavljuje se i u putopisu „Put po Dalmaciji”, italijanskog putopisca Alberta Fortisa.
Pod zaštitom države
Po čemu je rijeka dobila ime ni dan danas nije pot puno razjašnjeno, ali postoje brojne polemike i pisani dokumenti o njenom nazivu. Najzastupljenije je ipak mišljenje da je dobila ime po starom italijanskom nazivu za jegulje – Il trebizatto, upravo zato što je i sama rijeka bogata jeguljama. O bogatstvu biljnog i životinjskog svijeta moglo bi se naveliko pisati. Na ovoj riječnoj riznici slatkovodnih riba, osim jegulje, koja se tokom jesenjih dana lovi u velikim količinama, nalazi se i nekoliko endemskih vrsta ribe značajnih za sportsko-rekreacijski ribolov, kao što su neretvanska mekousna pastrva (Salmo obtusirostris), zubatak (Salmo dentex) i glavatica (Salmo marmoratus).
Nekada je Trebižat rijeka obilovala i riječnim rakom, školjkama, a u podzemnim špiljama su se mogle naći i čovječje ribice, koje se danas sve rjeđe susreću. Topla mediteranska klima koja vlada u većem dijelu Hercegovine podarila je obalama krivudave hercegovačke rijeke razne vrste ljekovitog bilja, trava, rijetkih paprati, niskog i visokog rastinja, kao i sočne smokve i slatko grožđe, kojima malo ko može da odoli. Zbog velikog značaja, čak pet geoloških i geomorfoloških spomenika rijeke Trebižat, među kojima se nalazi i sedreno područje oko vodopada Kravice i sam vodopad, stavljeno je pod zaštitu države kao prirodna rijetkost i ljepota od mnogostrukog značaja. Humačka ploča Osim prirodnog bogatstva, područje oko rijeke Trebižat poznato je i po istorijskom bogatstvu.
Tvrđava iz 1444.godine
Nedaleko od Ljubuškog, u samom predgrađu, smješten je najstariji muzej u Bosni i Hercegovini, osnovan 1884. godine. Muzej se nalazi u okviru Franjevačkog samostana na Humcu, koji je izgrađen 15 godina ranije, 1869. godine.
Posjetioci ovog muzeja mogu se, preko izloženih eksponata i predmeta prikupljenih na širem prostoru Hercegovine, upoznati sa istorijom tog područja od starijeg kamenog doba do novijeg razdoblja.
U okviru bogate arheološke zbirke mogu se pronaći i primjerci iz rimskih naselja: nakit, šljemovi, oružje, nadgrobni spomenici, pronađeni u ruševinama rimskog vojnog logora Bigeste, koji se nalazi u neposrednoj blizini Franjevačkog samostana. Potom, tu su i zbirka crkvenog posuđa, kao i vrijedna zbirka numizmatike i poštanskih markica. Najveće bogatstvo ovog muzeja svakako je Humačka ploča, oltarska menza pisana mješavinom glagoljice i starohrvatske ćirilice – bosančice, nastala oko 1185. godine. Ovo je ujedno i najstariji očuvani spomenik pisan na hrvatskom jeziku na području današnje Bosne i Hercegovine.
Natpis na ploči, dugačkoj 68 cm, širokoj 59 cm i teškoj 124 kg, sastoji se od 80 slova u 25 riječi, koje ni dan danas, poslije brojnih pokušaja, nisu dobile svoj prijevod pa je natpis ostao misterija. Ono po čemu je ovaj kraj nadaleko poznat, a ubraja se u srednjovjekovne spomenike kulture iznimne vrijednosti, su Stari grad Ljubuški i Kula Herceg Stjepana iz srednjevjekovnog perioda (15. vijeka), koji se izdižu na vrhu brda Buturovice iznad Ljubuškog, na 396 metara nadmorske visine. Tvrđava se u pisanim izvorima prvi put spominje 21. februara 1444. godine, i to pod nazivom Lubussa, a opasana je zidovima sa svih strana, unutar kojih se nalaze ostaci ambara, barutane, pekare i stražarnice.
SELO TREBIŽAT
Svojim najvećim dijelom rijeka Trebižat prolazi kroz Trebižatsko polje i istoimeno selo, koje je do 40-ih godina 19. vijeka bilo nenaseljeno. Dolaskom Ali-paše Rizvanbegovića, koji je dolinu rijeke Trebižat učinio plodnom, dolaze i prvi doseljenici na ovo područje, koji su se uglavnom bavili stočarstvom i zemljoradnjom, a početkom 20. vijeka selo se ubrzano razvija izgradnjom škole. Danas selo Trebižat ima oko 460 domaćinstava i broji oko 1.500 stanovnika. Ovo hercegovačko selo je, kao i ostatak Hercegovine, poznato po vinogradima i dobrim vinima. Trebižatski vinogradi, zaštićeni brdima i šumom, daju najkvalitetnije grožđe od kojeg mještani spravljaju crno i bijelo vino, po kome su nadaleko poznati.
SLAPOVI KOĆUŠA
Slapove Koćuša, koji se nalaze u selu Beljaci, tvori rijeka Mlade, koja odmah nakon slapa mijenja ime u Trebižat. Slapovi su manji od vodopada Kravice, ali svakako i dalje veličanstveni i privlačni oku posjetilaca. Voda se obrušava sa visine između deset i 12 metara, stvarajući vodenu zavjesu širine 30 metara. Okruženi su mahovinom obraslim sedimentnim stijenama koje se talože godinama i visokim, starim vrbama, a u neposrednoj blizini se nalaze brojni mlinovi od kojih neki i dan danas rade. Pored vodopada Kravice, ovi slapovi su stavljeni pod zaštitu države jer predstavljaju rijetko prirodno bogatstvo.
