Više novca daju za lijekove nego za hranu
Upućeni, kao glavni razlog, navode to što su ljudi navikli da za svaku sitnicu uzimaju lijekove, ali i to što ih ljekari olako prepisuju. Vrtoglavoj cifri od 218 miliona KM godišnje, doprinosi i to što su lijekovi u BiH najskuplji u cijelom regionu. Primjera radi, obične kontracepcijske pilule koštaju 24 KM, dok su u Srbiji one 7,5 KM. Farmaceutkinja Ljiljana Mišković, kaže da, prema njenom iskustvu, više od 70 odsto pacijenata slijepo vjeruje lijekovima i da bi posljednju marku prije dali za lijek nego za hranu.
- Na taj milionski iznos definitivno utiče to što su lijekovi skupi, ali i to što ljudi postaju hipohondri, koji su podložni uticaju reklama farmaceutskih proizvoda. Nekada mi dolaze i traže lijek koji nije neophodan, ali on jednostavno želi da ga kupi, jer je navikao. Ja sam tu da ih uputim i kažem da li je lek nužan ili ne. Neko posluša, a većina ih kupi, čak i kada im mi u apoteci kažemo da nije potrebno – kaže Miškovićeva.
Dodaje da većina stanovnika u svojim domovima ima kutiju, ladicu ili kesu u kojoj ima gomilu lijekova. Čim ih nešto zaboli oni uzimaju lijek, najčešće iz navike, a ne zbog stvarne potrebe. Najviše se, kaže, prodaju lijekovi protiv bolova i antibiotici, te razni preparati za jačanje imuniteta i magnezijum u raznim oblicima. Što se tiče ljekara, i njihova mišljenja su podijeljena. Dok jedni prepisuju lijekove za svaku sitnicu, tvrdeći da je bolje spriječiti nego liječiti, dr Miodrag Marjanović smatra da je kupovanje lijekova postalo rutina.
- Pacijenti čim dođu na pregled očekuju da dobiju lijek. Misle da se bez lijeka ne izlazi iz ambulante. Dešavalo da pacijent pamti tablete po bojama, pa kaže „meni pomažu samo one žute“, bez obzira na to što ne zna sastav, on zna da mu to pomaže. Ima i ljudi koji uzimaju antibiotike zbog bolova, a sve je to više subjektivna stvar nego potreba za lijekom – objašnjava Marjanović.
Dodaje da su građani RS-a po uzimanju antibiotika rekorderi po broju stanovnika, pogotovo kada se radi o djeci.
- Roditelj dijete dovede kod pedijatra i za običnu temperaturu očekuje antibiotik. Ako ne dobije, odmah ide kod drugog liječnika, gdje mu drugi prepiše lijek, dižući sebi rejting i neočekujući da je ta temperatura prolazna, možda neka virusna i da nije potrebno – kaže Marjanović za Blic uz zaključak da su za „začarani krug lijekova“ krivi i pacijenti i doktori.
(SB)
