Reforme su nastavak pljačke narodne imovine

O privatizaciji, reformama, novim zaduženjima, uništenim firmama, odnosu vlasti prema radničkoj klasi i drugim aktuelnim temama, piše univerzitetski profesor i doktor ekonsmkih nauka Izudin Kešetović.
19.01.2016 u 16:32

Piše: Izudin Kešetović, prof.dr.

Cijena rad ili nadnica prema klasicima ekonomske teorije je tržišna kategorija.  Preko nadnice se najbolje sagledavaju sve suprotnosti između rada i kapitala.

Proleteri svih zemalja ujedinite se

Radnička klasa 19. i 20. vijeka  organizovana kroz sindikat i partije „krvavo se“ borila za svoja prava. Parola „"Proleteri svih zemalja ujedinite se"“ je dobro poznata na ovim naššim balkanskim prostorima. U modelu drušštava koji je iza nas, imala je  svoje razne izvedbene pojave.  Pretočena je u praksu savremenih tržišnih ekonomija i ekonomija birokratsko- etatističkog društva. 

Sadašnja prezentacija cijene rada, profita i viška rada poprima obiljžžja iskrivljenih interpretacijia apologeta sistema.

Najsuroviji oblik eksploatacije i devastacije drušštva i ekonomije deššava se na prostorima  BiH.

Reprezetantni pristup je na užžem lokalitetu Tuzle i okoline koja ima obilježžja administrativne jedinice  - kantona, decentralizirane i asimetrične držžave Bosne i Hercegovine.

Tuzla  je u šširim balkanskim prostorima nosila parolu radnišštva i revolucionarnosti.

U tranziciji i opšštoj devastaciji ekonomskih resursa je u vrhu,  što je karakteristika drušštava u propadanju.

Tuzla stremi ka vrhu loših ekonomskih učinaka

Ozbiljnu konkurenciju ima je u drugom, manjem,  entitetu  BiH.

I dok  manji  entitet  Republika Srpska u asimetričnoj držžavnoj tvorevini BiH,  rapidno propada, Tuzla kao decentralizovana jedinica  sa kantonom,  na tragu je da osvoji sam vrh lošših ekonomskih učinaka na razini zbira deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine.

U ogledalu  svakodnevni zbivanja najnovija je najupečatljivija.

Agonija radnika  nekada moćnih privrednih  drušštva: „Konjuh“ ŽŽivinice ,  „Livnici“ Tuzla   se nastavlja, te poprima  viđeni  scenarij u privrednim drušštvima  Aida“ Tuzla  i  „Tvornici transportnih uređaja“ Tuzla.

I sve bi bilo „normalno“ da  se sami procesi ne deššavaju pod sistemskim okvirom držžave koja lagažno reformišeše tržžšište rada.

Mahanje svježnjima lažnog novca

Plaćenici u domaćim ekspertima i savjetnici su postali prava napast  koja entitetskim vladama utiru put do mentora koji iz daljine maššu svježnjima lažžnog novca  kako bi se popunile silne rupe potrošnje u javnom sektoru.

Nosioci vlasti  entiteta  u likovima premijera su sebi dodijelili nezahvalnu ulogu  nosioca reformi misleći da  su reforme same sebi cilj.

U sušštini reforme su pokriće za nastavak otvorene pljačke javne ili narodne imovine.

Sudionici ovih reformi u političkom sistemu BiH su političke stranke koje poprimaju oblike dioničarskih društava.  Apologete sistema, u silnim ekspertima i savjetnicima  su sluge u lažžnom prestavljanju njihovih političkih programa njihovih interesnih skupina.

Gutićevih 17KM

Stoga je BiH javnost u posljednje vrijeme je zapljusnuta  beskrupuloznim izjavama  vodećih javnih ličnosti koja se graniči sa fantastikom kojoj nema kraja i prelazi u paranoju i lažiž. Lažž koja se plasira narodu od tzv. 17 KM  smanjenja  plate kantonalnom premijeru do opravdanja za promidžbu u javnu funkciju  na kriteriju  tzv. poznanstva, do pečata na ličnoj akviziciji u banci za kredit u nekretnini  i najmu kao pokriću anuiteta istog. 

U događajima koji su se  desili u posljednje dvije godine, 2014.-2016.,  od dana izvedene „Tuzlanske februarske revolucije“  jedini svjedok koji svjedoči  devastacijom svega je devastirana  zgrada „Sodaso holdinga„ Tuzla, koji je u boljim vremenima bilo simbol tuzlanske hemijske industrije.

Kao žživi svjedok svih ovih procesa, ljudi i zgrade, mogu potvrditi da se u ove dvije godine desilo neššto  ššto je jošš gore.

Gore od goreg je ono što postaje zvanično mišljenje države da se  „država možže praviti bez naroda“. 

Bezosjećajnost vlasti se ogleda o napušštanju bilo kakvog socijalnog dijaloga sa šširokim narodnim masama koje bi mogle pokrenuti drušštvene procese naprijed.

Bezosjećajna vlast

Očito vlast je zaslijepljena lažžnim obećanima u tzv.kreditima u ime držžave i naroda kojim je zalog narodna imovina. 

 S toga vremenska distanca od dvije godina, od deššavanja koja su započela u Tuzli, daju za pravo zaključku  da je na sceni  proces koji ulazi u svoju viššu ili završšnu fazu. Ne iznenađuje što  nosioce vlasti koji postaju sve beskrupuloznici, bezosjećajniji. Izvrššioci ovih zadataka se regrutuju iz najnižže sfere  drušštvenog taloga tzv. tranzicijsko-pljačaških skupina raznih profila sa bogatim dosijeima i zaslugama za pljačku narodnih  dobra.

Sa vremenske distance od dvije godine sada je sve jasnije. 

Sudionici procesa su ostali na sceni u nešto promijenjenim ulogama.

Moć sindikata i poslodavaca se polahko topi.

Vlast postaje  sve okrutnija u svojim namjerama i nema ulogu da se bilo kome pravda. Za sve poteze ima „pečat“ izbora koje je legitimno dobila i dobijaće u svakom narodnom ciklusu bez obzira da li se isti odvijao u dvije ili četiri godine.