Home » Info
Reforme su nastavak pljačke narodne imovine
Piše: Izudin Kešetović, prof.dr.
Cijena rad ili nadnica prema klasicima ekonomske teorije je trina kategorija. Preko nadnice se najbolje sagledavaju sve suprotnosti između rada i kapitala.
Proleteri svih zemalja ujedinite se
Radnička klasa 19. i 20. vijeka organizovana kroz sindikat i partije krvavo se borila za svoja prava. Parola "Proleteri svih zemalja ujedinite se" je dobro poznata na ovim našim balkanskim prostorima. U modelu društava koji je iza nas, imala je svoje razne izvedbene pojave. Pretočena je u praksu savremenih trinih ekonomija i ekonomija birokratsko- etatističkog drutva.
Sadašnja prezentacija cijene rada, profita i vika rada poprima obiljžja iskrivljenih interpretacijia apologeta sistema.
Najsuroviji oblik eksploatacije i devastacije društva i ekonomije dešava se na prostorima BiH.
Reprezetantni pristup je na užem lokalitetu Tuzle i okoline koja ima obilježja administrativne jedinice - kantona, decentralizirane i asimetrične države Bosne i Hercegovine.
Tuzla je u širim balkanskim prostorima nosila parolu radništva i revolucionarnosti.
U tranziciji i opštoj devastaciji ekonomskih resursa je u vrhu, to je karakteristika društava u propadanju.
Tuzla stremi ka vrhu loših ekonomskih učinaka
Ozbiljnu konkurenciju ima je u drugom, manjem, entitetu BiH.
I dok manji entitet Republika Srpska u asimetričnoj državnoj tvorevini BiH, rapidno propada, Tuzla kao decentralizovana jedinica sa kantonom, na tragu je da osvoji sam vrh loših ekonomskih učinaka na razini zbira deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine.
U ogledalu svakodnevni zbivanja najnovija je najupečatljivija.
Agonija radnika nekada moćnih privrednih društva: Konjuh Živinice , Livnici Tuzla se nastavlja, te poprima viđeni scenarij u privrednim društvima Aida Tuzla i Tvornici transportnih uređaja Tuzla.
I sve bi bilo normalno da se sami procesi ne dešavaju pod sistemskim okvirom države koja lagano reformišee tržšite rada.
Mahanje svježnjima lažnog novca
Plaćenici u domaćim ekspertima i savjetnici su postali prava napast koja entitetskim vladama utiru put do mentora koji iz daljine mašu svježnjima lažnog novca kako bi se popunile silne rupe potronje u javnom sektoru.
Nosioci vlasti entiteta u likovima premijera su sebi dodijelili nezahvalnu ulogu nosioca reformi misleći da su reforme same sebi cilj.
U suštini reforme su pokriće za nastavak otvorene pljačke javne ili narodne imovine.
Sudionici ovih reformi u političkom sistemu BiH su političke stranke koje poprimaju oblike dioničarskih drutava. Apologete sistema, u silnim ekspertima i savjetnicima su sluge u lažnom prestavljanju njihovih političkih programa njihovih interesnih skupina.
Gutićevih 17KM
Stoga je BiH javnost u posljednje vrijeme je zapljusnuta beskrupuloznim izjavama vodećih javnih ličnosti koja se graniči sa fantastikom kojoj nema kraja i prelazi u paranoju i laži. Laž koja se plasira narodu od tzv. 17 KM smanjenja plate kantonalnom premijeru do opravdanja za promidbu u javnu funkciju na kriteriju tzv. poznanstva, do pečata na ličnoj akviziciji u banci za kredit u nekretnini i najmu kao pokriću anuiteta istog.
U događajima koji su se desili u posljednje dvije godine, 2014.-2016., od dana izvedene Tuzlanske februarske revolucije jedini svjedok koji svjedoči devastacijom svega je devastirana zgrada Sodaso holdinga Tuzla, koji je u boljim vremenima bilo simbol tuzlanske hemijske industrije.
Kao živi svjedok svih ovih procesa, ljudi i zgrade, mogu potvrditi da se u ove dvije godine desilo nešto što je još gore.
Gore od goreg je ono to postaje zvanično miljenje drave da se drava može praviti bez naroda.
Bezosjećajnost vlasti se ogleda o napuštanju bilo kakvog socijalnog dijaloga sa širokim narodnim masama koje bi mogle pokrenuti društvene procese naprijed.
Bezosjećajna vlast
Očito vlast je zaslijepljena lažnim obećanima u tzv.kreditima u ime države i naroda kojim je zalog narodna imovina.
S toga vremenska distanca od dvije godina, od dešavanja koja su započela u Tuzli, daju za pravo zaključku da je na sceni proces koji ulazi u svoju višu ili završnu fazu. Ne iznenađuje to nosioce vlasti koji postaju sve beskrupuloznici, bezosjećajniji. Izvršioci ovih zadataka se regrutuju iz najniže sfere društvenog taloga tzv. tranzicijsko-pljačakih skupina raznih profila sa bogatim dosijeima i zaslugama za pljačku narodnih dobra.
Sa vremenske distance od dvije godine sada je sve jasnije.
Sudionici procesa su ostali na sceni u neto promijenjenim ulogama.
Moć sindikata i poslodavaca se polahko topi.
Vlast postaje sve okrutnija u svojim namjerama i nema ulogu da se bilo kome pravda. Za sve poteze ima pečat izbora koje je legitimno dobila i dobijaće u svakom narodnom ciklusu bez obzira da li se isti odvijao u dvije ili četiri godine.