Home » Info
Šta je poručio Cerić ravnogorskim četnicima?
Mustafa Cerić, prof.dr.
Opet si nekidan dojahao u Bosnu. Prešao si ćupriju na Drini. Bez dozvole ušao si u moj grad. Ušao si u Višegrad. Ali, ti nisi dorastao za više-grada. Malehan si ti za više-gradske visini. Mutan si za drinske bistrine. Izopačen si ti za ćuprijske vrline. Više-grada znači više-gradnje. Ali, ti čim uđeš u moj grad, u moj Višegrad, znaš samo da rušiš i pališ… da ubijaš i kolješ… da siluješ i mučiš… da mrziš i prijetiš... da raznosiš zapečaćeno zlo poput jahača apokalipse.
Nisi me ovakvog naviknuo. Nisam ti dosada ovako jasno i precizno gvorio šta mislim o tebi. Mislio si da sam se ja na tebe naviknuo. Da sam se tebi predao. Da sam zašutio. Da sam zanijemio od tvog užasa. Ali, kao što vidiš nisam se na tebe naviknuo. Nisam se tebi predao. Nisam zašutio. Nisam zanijemio. Sad sam glasniji više nego ikada. Zar ne čuješ!? Znam, čuješ ti mene, čuješ. Bolje nego ikada. Pratiš ti svaku moju riječ. Svaki moj pokret. Svaku moju pobunu protiv tvog zla koje kruži nad mojom glavom… nad mojim domom... nad mojim gradom… nad mojom zemljom… nad mojom državam… nad mojom Bosnom koja se tako zove zato što je svoja na svome… i zato što sam ja sin njen u domu mome… Znam, nije ti jasno kako sam preživio sve te pokolje na Drini.
Više od sto godina za svaku generaciju Bošnjaka priređivao si jedan ili dva pokolja na Drini. Mnogo je to i za brojniji narod od mog. Ali, ne održava mene u životu broj već moj neuništivi bosanski soj… kojeg ti nikad nećeš osvojiti... nikad nećeš uništiti... No, osjećam više nego ikada da ti ne odustaješ od tvog nauma da me navikneš na tvoju iskrivljenu logiku. Hoćeš da mi iskriviš pamet i otruješ dušu. Hoćeš da me uvjeriš, prevariš, da sam ja a ne ti zamutio Drinu. Da si ti a ne ja bistrog uma. Hoćeš da svijetu pokažeš da je tvoj a ne moj obraz čist. Ali, zaboravljaš. Drina je moja rijeka iz koje ja pijem bistru vodu od koje se bistri moj um od tvojih prljavština. Ti ne smiješ ni da gledaš a kamoli da piješ vodu sa Dine. Znaš, drina-voda je pomiješana mojom krvlju od tvog krvavog noža.
Drina je stvorena za bistru pamet, a ne za pomućeni um od slame. Ne znaš šta je “slamnati”? Stani da te poučim. “Slamnati” potiče od “strawman”, slamnati čovjek, “slamnato strašilo”. Mežeš ga zvati i Aunt Sally. Služi da zaplaši ptice i golubove na polju. Ali, i da zamuti bistru pamet kod ljudi. “Slamnati” osjeća pobjedu ako uspije da kod boljeg od sebe zamuti pamet. Ako na prljav “logički” način omalovažava izvornu i istinitu tvrdnju. Ako se služi varkom zamjene teza. Baš kao što ti to radiš otkad znama za sebe. Otkad znam za tebe i tvoj napor svim silama da me svežeš za sebe. Da me stegneš oko sebe. Mojim jezikom za tvoj jezik. Mojom nacijom za tvoju naciju. Mojom kulturom za tvoju kulturu. Mojom pjesmom za tvoju pjesmu. Mojom zemljom za tvoju zemlju. Mojom državom za tvoju državu. Hoćeš da ti budem sluga ili rob. Ali, kažem ti: Ja ne znam biti ni tvoj sluga ni nečiji rob. Ja znam biti samo sluga Božiji. Znam biti Dobri Bošnjanin. Eh, to tebe najviše nervira. Zato me na Drini toliko puta kolješ. Zato me u Višegradu ubijaš i iz Višegrada progonoš da me tamo ne bude. Ali, mene opet tamo ima. I na Drini i u Višegradu.
Vidio sam, čovjeka od slame. Vidio sam tebe u Višegradu. Bio si isti kao strawman, “slamnato strašilo”. Bio si Aunt Sally. U starome gradu Višegradu ima mnogo ptica. I golubova. Ali, nisu se ni ptice ni golubovi uplašili od tebe, “slamnatog strašila”. Zar nisi vidio da su te ptice proklinjale dok si hodao po grobovima nevinih žrtava? Koje si pobio! Zar nisi čuo plač silovane djevojčice? Zar nisi čuo jecaj zapaljenih ljudi i djece u kući u Pionirskoj ulici? Zar nisi vidio kako su golubovi na tvoj povik da se čuva Srbija krilima odmahivali tako da je tvoje riječi Drina odnijela. Nebo je odbacilo tvoje riječi.
Zemlja je Drini rekla da tvoje riječi potopi, da ih šehidska krv u Drini rastopi, da se više nikad ne ponovi pokolj na Drini. Kažeš, nisi ništa vidio, ni čuo, ni razumio. Sve ti je bilo poravno. I sve bijaše javno. Ništa nije bilo tajno. Cijela Bosna je mogla vidjeti i cijeli dan vas gledati kao jahače apokalipse na crnom konju, u crnim odorama, sa crnim bradama, u crnim šubarama, sa crnim namjerama, sa crnim riječima i crnim slutnjama… Došli ste u Višegrad nakon rata, nakon pokolja na Drini. Došli ste da nas podsjetite da niste odustali od vašeg crnog plana. Cijeli svijet vas je vidio osim onih koji su zaokupljeni lovom na bosanske vještice.
Oni nas uvjeravaju da se brinu o našoj sigurnosti. Vi što ste pjevali pjesne u Višegradu, koje tuknu na Kristalnu noć (“Kristalnacht”), niste opasni za našu bosansku sigurnost. Nema potrebe da se iko vas odriče. Niti da se od vaših pjessama i priča ograđuje. Vi niste opasnost za našu sigurnost. I bezbjednost. Niti je vaš govor mržnje, govor mržnje. Niti je vaš napad na novinare krivično djelo. Radi se o malom i neznačajnom prekršaju. Bez panike i bez tenzije trebalo vas je dočekati, gledati i ispratiti kao jahače apokalipse. Tako je i bilo. Uredno ste bili prijavljeni. Javno ste se očitovali da je Višegrad Srbija. Javno ste pokazali znakove i zastave koje tuknu na fašizam.
Javno su šutili ili prešutili oni koji su zaduženi da brinu o duševnom miru svih građana naše zemlje. Oni nisu primjetili da je pojava jahača apokalise u Višegradu duševno uznemirila žrtve genocida u Bosni. Hoću da mislim da sam pri punoj svijesti i pameti. Ali, moja savjest ne može da shvati da su opasniji u našoj zemlji oni koji bi mogli počiniti nasilje od onih koji čine ili su počinili nasilje bilo fizičko ili psihičko. Ne mogu da prihvatim da se od jednih traži da se ograde od svojih zbog mogućeg nasilja, dok se od drugih ne traži da se ograde od svojih za počinjeno djelo nasilja.
U Višegradu je i ove godine na 13. mart, 2016. godine počinjeno psihičko nasilje ne samo nad žrtvama, nad građanima Višegrada, već i nad žrtvama genocida i građanima cijele naše zemlje Bosne i njene Hercegovine. Osuđujem nasilje u Višegradu i ograđujem se od onih koji se nisu ogradili od govora mržnje. Također, ograđujem se od onih koji su šutili i prešutili fizičko i psihičko nasilje nad preživjelim žrtvama zločina u Višegradu. Zlo se javlja tamo gdje se dobro skriva!
