Bosanski jezik bio priznat u Vatikanu

Gostima se u ime domaćina obratila Sabaheta Bijedić koja je pozdravila i najavila goste i to prof. dr. Amiru Turbić-Hadžagić, profesoricu s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, te njene uvodničare mr. sc. Nusreta Omeriku, savjetnik za bosanski jezik i književnost u Pedagoškom zavodu Mostar, zatim mr. sc. Jasmina Hodžića, predsjednika Bosanske lingvističke akademije (BLA) te mr. sc. Haruna Macića, član BLA.

Bosanski jezik je stariji od Srpsko-hrvatskog

Uvodničari su istakli kako nije cilj dokazivati već pokazivati i ukazivati na provjerene činjenice o bosanskom jeziku i njegovoj koegzistenciji i kontinuitetu, od srednjeg vijeka, do danas. Na primjer činjenica je da i pravoslavci i katolici i muslimani u srcu Hercegovine svoj jezik nazivaju bosanski i uprkos uticajima stranog faktora uspješno čuvaju, njeguju i koriste svoj jezik.

Profesor Omerika je pokazao kako bosanski jezik nije od '93. godine, i da je tada samo vraćeno njegovo ime koje je ovdje u praksi bilo konstantno prisutno, da je bosanki stariji od srpskohrvatskog, da je bosansk jezik bio priznat u „Vatikanu“ (tj. u Rimu) - gdje je štampana i prva štokavska gramatika kao i vjerske knjige koje nedvosmisleno, u predgovorima i na naslovnim sranicama ističu i upravo afirmišu bosanski jezik, da hercegovački pravoslavni, katolički i muslimanski prvaci (duvanjski biskup fra Pavle Dragičević, vođa Hercegovačkog ustanka Pero Tunguz ili srpski prvak Prokopije Čokorilo, te prevodilac Halil Hrle ili istaknuti alim Omer ef. Humo) javno govore o svom bosanskom jeziku (a ne npr. o „hercegovačkom“), itd.

Profesor Jasmin Hodžić kao predsjednik BLA je kazao kako nije slučajno što je ovaj projekt pokrenut upravo u Mostaru, podsjetivši kako su Mostar i okolina od presudne važnosti za razvoj lingvističke i književne bosnistike, kako po ljudstvu, tako i u kulturno-historijskom i društvenom kontekstu. U svojoj prezentaciji Hodžić je pokazao kako naš prosječan srednjoškolac koji poznaje tvorbene formante, alomorfe i glasovne promjene može s lahkoćom riješiti sve dileme oko naziva bosanski ili bošnjački.

Kako je Kalaj nešto ukinuo ako nije postojalo

Profesor Harun Macić je demitologizirao je Kalajevu jezičku politiku i podvalu o tome kako je u doba Austrougarske bosanski jezik službeno postao bosanski (što stoji čak i u udžbenicima FbiH za srednje škole po bošnjačkom planu i programu), osvrnuvši se pritom na osmanski period u BiH u kojem su intervencijom države donesene i prve pravopisne odredbe, formirana različita tijela za reformu školstva, u kojem se bosanski službeno učio u školama i koristio u govoru i pismu, itd. 

Macić je posebno predstavio tri važne knjige, kao tri priručnika koje su od posebne važnosti za temu o kojoj govori, a to su knjige:
1. Bosanski/hrvatski/srpski jezik u BiH do 1918. (autor Muhamed Šator), 
2. Grafija i leksika Sehletul-vusula (autori: Munir Drkić i Alen Kalajdžija), te Književni jezik (časopis Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu).

Tačku na "i" stavila je profesorica dr. Amira Turbić-Hadžagić, koja je istakla kako je posebno važno u Mostaru govoriti o bosanskom jeziku. Izrazila je zadovoljstvo zbog svog učešća na ovoj javnoj tribini, te se zahvalila prisutnima što su u neobično velikom broju prisustvovali ovom događaju. U svojoj prezentaciji osvrnula se na historijski kontinuitet bosanskog jezika te na historijski kontinuitet kontakata bosanskog s drugim jezicima, u prvom redu s grčkim i latinskim, zatim s turskim, perzijskim i arapskim.

Turbić-Hadžagić je govorila i o tome kako je nasljednik Benjamina Kalaja ukinuo 1907. bosanki jezik, a zatim se kratko osvrnula i na nesrazmjer između jezičke politike srbijanskog Instituta za jezik koji je svojim odlukama u određenom trenutku podržao izradu udžbenika za bosanski jezik u Sandžaku, ili primjer komisije koja je radila na odabiru sudskih tumača za bosanski jezik u Srbiji, i SANU koja sve to tendeciozno negira.

Na kraju, profesorica je čestitala mostarskim inistitucijama koje su podržale ovaj projekt Javne tribine i zahvalila se prisutnima na posjeti i aktivnom učešću kroz komentare i postavljena pitanja na samom završetku tribine, ukazavši na to kako bi bilo od presudne važnosti s ovakvim projektima nastaviti i u kontinuitetu, barem dva puta godišnje.

(pressing.ba)

Na vrh