Burek je prvi govorio o ekonomskim problemima u TK

Prof. dr Salih Burek je prvi doktor ekonomskih nauka u Tuzli, koji je progovorio o pravim ekonomskim i političkim problemima tuzlanske regije i Bosne i Hercegovine u tadašnjoj Jugoslaviji. Kao dobar poznavalac ekonomske nauke znao je da se ekonomski razvoj mora temeljiti na faktorima koji su presudni : ugalj i energija.
21.10.2014 u 10:14

Piše: Izudin Kešetović, prof.dr.

Tuzla, nekada i danas je po tome bila prva u ex Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini. I dok se ugalj kopao u Tuzli i dok se isporučivala struja iz Tuzle, drugi su imali više, a rudarima i energetičarima su ostajale „mrvice“.

Sva dešavanja koja su uslijedila nakon privredne reforme 1965. godine i otpuštanja velikog broja rudara, do ustavnih promjena i polakog propadanja države Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije krajem 80- tih godina 20 vijeka, koštale su profesora dr. Saliha Bureka.

Prvi puta u životu sam krajem 80- tih prošlog vijeka, kao mladi doktor ekonomskih nauka, imao priliku da lično upoznam prof. dr Bureka. Bilo je to u Opatiji na tradicionalnom savjetovanju jugoslavenskih ekonomista. Koliko se sjećam uvodno izlaganje je imao prof. dr Korošec koji je govorio o nužnosti ekonomskih reformi. Nakon predavanja u razgovoru sa prof. Burekom, u društvu mr. Džemala Džidića, dr. Mirsada Kikanovića , mr. Seada Babovića, čuo sam kako je prof. dr Salih Burek rekao: „Za ovo sam ja ,što se danas govori, bio na robiji“.

Kasnije, imao sam priliku da se više puta vidim sa prof. Burekom, u društvu sa prof. Dr. Kadrijom Hođžićem, dr. Mirsadom Kikanovićem i „ekipom“ okupljenom oko Ekonomskog instituta u Tuzli na čelu sa mr. Đžemalom Đžidićem i mr. Seadaom Babovićem. Naravno, uvijek su tema razgovora bile iz oblasti ekonomije i razvoja . Ono što sam mogao zapaziti kod prof. Dr. Bureka je lakoća i jednostavnost u objašnjenjima veoma složenih ekonomskih tema.

Vremena su bila drugačija. Tek smo izašli iz rata i naša nadanja su bila da ćemo izgraditi pravednu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu. Međutim, nakon obnove i pomoći međunarodnih finansijskih institucija te početnog privrednog rasta , „kola„ su se okrenula unazad . Politička previranja koja nas prate u posljednjem desetljeću BiH su „gurnula“ na marginu civilizacijskih događanja.

Stalni izbori i politička previranja su dovela BiH u poziciju politički nestabilnog društva. U prvom svom pokušaju da ukažem na procese birikratizacije na općinskim izborima 2008. godine istupio sam kao kandidat koji je ponudio da svoj mandat odradi besplatno. U vrijeme predstavljanja programa dobio sam telefonski poziv prof. dr Saliha Bureka , koji me je nazvao i koliko se dobro sjećam, rekao: „Kolega, to što radite je dobro ali zapamtite ovdje neće biti prepoznato. Inače to je praksa u savremenim državama“.

Naravno, da sam se zahvalio na mišljenju prof. Bureka obradovan što me se sjetio i svjestan koliko je revnosan da u poznim životnim godinama prati političku bh scenu. Danas , kada se rastajemo sa prof. dr Salihom Burekom moramo biti svjesni u kome se društvenom trenutku nalazimo.

Iako relativno dug životni vijek profesora Bureka, sa bogatim iskustvom privrednika i naučnika, svjedoči kroz koje procese prolazimo. Danas na tuzlanskom kantonu, kao administrativnoj jedinici entiteta složene državne strukture Bosne i Hercegovine, imamo ogromne ekonomske probleme. Od onih vremena i 60- tih i 70- tih godina , pa i kasnije 90- tih i prvom desetljeću novog vijeka, kada je prof.dr. Salih Burek aktivno djelovao kao ekonomista i političar, mnogo se toga promijenilo, ali su se mnogi ekonomski problemi usložili i krenuli u procese koje je teško kontrolisati i istim upravljati.

Počatak cijele priče morao bi vratiti na ono što je prof. Burek zastupao , a odnosilo se na ekonomski razvoj. Danas kada broj nezaposlenih na Tuzlanskom kantonu iznosi 100.000 a u BiH je blizu broju od 500.000, izlaz je težak i neizvjestan. Neizvjestan je razvoj energetike i investicije u rudnike i elektrane. Neizvjestan je razvoj industrije i poljoprivrede. Nepostoje sektorske politike razvoja i sve sva priča se svodi na pojedinačne slučajeve , sve većeg broja, uništenih radnih kolektiva i radnih mjesta, u bivšim „socijalističkim“ preduzećima.

Socijalna slika društva postaje sve teža pod prijetnjom da se mogu otežati uslovi rada u zdravstvu, šklostvu, sudstvu i tužilačko- sudskim institucijama Tuzlanskog kantona. Najranjivija kategorija penzionera, kojoj je prof. Burek pripadao, je na ivici siromaštva i egzistencionalnog minimuma. Pouka iz cijele priče kroz koju je prošao prof. Salih Burek je istrajnost na promoviranju vrijednosti ljudskog života i promoviranje ekonomske znanosti.

Hvala prof. dr. Salihu Bureku za sve ono što je nesebično učinio za druge i prenio nama mlađim znanje i pouke kako se treba u životu ponašati ostajući uspravan i nepokolebljiv do zadnjeg životnog trenutka.