Kukamo kao da je u Bosni vrućina najveći problem

Naš Prinz 1200C kojim smo putovali na more sa roditeljima ili na izlete "oko Srednjeg", nije imao klima uređaj. Nije imao čak ni četvero vrata nego samo dvoja. To je značilo da nije imao ni prozore na otvaranje na zadnjem sjedištu.
05.08.2017 u 13:43
vrucina

Piše: Zvonimir Nikolić

Do mora se putovalo pola dana uskim putem preko Ivan planine i kroz kanjon Neretve. Pretovareni automobili od kojih je pola na krovu imalo tzv. galerije na kojima su bile smještene dvije velike vreće sa šatorom i pratećom opremom i Fiće sa letvicom na zadnjem poklopcu da se spriječi prokuhavanje motora. U kampovima na moru je obično bilo nekoliko borova sa hladovinom koju bi neki vjerovatno već u maju zauzeli. Ostatak turista je razapinjao šatore "na zvizdanu“. Oni sa stabilnijim i većim primanjima su imali i kamp-prikolice firme Brako koje su imale postolje, na koje bi se nastavljao šator, a još veće hadžije su imali prave prikolice Adria iz Slovenije.

Postojala su i radnička odmarališta sa drvenim neudobnim stolicama u blagovaonici i sa dva, tri ili četiri kreveta smještena u sobe iste kvadrature. Veća porodica je značila i veću gužvu u sobi i više „šljiva“ na cjevanicama od ćoškova kreveta. Oni sa najvećim primanjima su ljetovali po hotelima a posebno je popularno bilo reći da su dio ljeta proveli na „Babinom kuku“ u Dubrovniku, hotelu „Libertas“ ili u hotelima preduzeća „Solaris“ u Šibeniku.

Ozonske rupe

U to doba nismo ni znali da postoje ozonske rupe, da je zemlja u nekoj fazi klimatskih promjena i da je "El Nino" dugotrajan proces a ne običan uragan. A nismo se ni previše opterećivali sa tim. Važnija je vijest bila da je Tito bio u službenoj i prijateljskoj kod Gamal Abdel Nasera i da su dogovarali jačanje Pokreta nesvrstanih ili da je Brodogradilište Uljanik napravilo do tada najveći brod nazvan Berge Istra / koji je poslije netragom nestao sa mape morskih puteva/ ili da je "Ikarus" iz Beograda proizveo autobus za gradski saobraćaj ili da je tvornica Digitron iz Buja proizvela prvi kalkulator po kojem su svi ostali dobili žargonsko ime Digitron.

A bile su i onda vrućine. Nije bilo klimatiziranih prostora. Samoposluge, tvornice, prodavnice, administracija, škole, fakulteti, bolnice, dvorane, svi su jednako trpili veliku vrućinu ili veliku hladnoću. I opet mi se čini da niko nije kukao kao što mi sada kukamo. I u vrijeme najvećih vrelina, naše dvorište nije bilo prazno i uvijek bi neko u njemu „igrao lopte“ ili „gume“ ili „školice“. Nije bilo ni žutih, ni narandžastih ni crvenih meteo alarma a nije da nije bilo vrućina i tada. Prema nekim podacima najvreliji dan u Sarajevu je bio 19. avgust 1940 godine kada je izmjereno punih 40 stepeni u hladu. Ili najhladniji sa minus 26,4 stepena davne 1942 godine.

Iako ima podataka da je ta zima 1962/1963 kad sam ja rođen bila nahladnija evropska zima dvadesetog stoljeća. Mati mi je pričala da se oko tog 23.02.1963 godine u Sarajevu sedmicama temperatura nije dizala iznad minus 25.

Medijska propaganda

Možda smo svi malo i nasjeli na propagandu raznih medija koji će zbog jednog „lajka“ vrlo rado stavljati senzacionalne naslove tipa „Čekaju nas nesnosne vrućine“, „Ovaj vreli talas nije nikada zabilježen“ ili „ Pripremite se na toplotne udare“ a možda ipak i vrućine nisu ka