Kako Tuzlanski kanton izvesti iz blata?

Piše: Izudin Kešetović, prof.dr.

Svaka ozbiljna analiza javnih finansija prvo započinje javnim rashodima. Zašto? Razlog je jednostavan, zasniva se u osnovnim postavkama tzv. fiskalnog federalizma. To znači da svaki nivo vlasti ima svoje nadležnosti i svoj pripadajući novac. Na rashodnoj strani se moraju poštovati principi opštosti, štedljivosti i prioriteta. Šta to znači nakon „sedmofebruarski dešavanja“ i iskazane volje naroda za promjene na primjeru Tuzlanskog kantona?

Reformisati zdravstvo

Prvo, vlast bi morala isplatiti sve obaveze prema policiji, pravosuđu i tužilaštvu i iskoristiti budžetsku rezervu da se poboljšaju uslovi rada. Zašto? Odgovor je jednostavan. Karakter rashoda za bezbjednost i pravnu sigurnost je najopštija i po karakteru prioritetna. Na tom principu se uspostavlja sistem sigurnosti i šalje signal svim kriminalcima da će biti uhapšeni, optuženi, procesuirani i zatvoreni.

Drugo, sistem zdravstvene zaštite koja je isključiva nadležnost kantona treba dobro reformisati. Prioritet je zbrajanje svih dubioza i prijedlog novog konceta organizacije i finansiranja. Javne ustanove - od klinika, domova zdravlja i bolnica treba učiniti finansijski neovisne i održive. To znači , prebaciti ih na sistem dohotka i vezati potrošnju za korisnika i njegove izvore finansiranja. Fisklalni karakter održivosti sistema je dobro naučno fundiran i obrađen i mogao bi se uspješno sprovesti preko Zavoda za zdravstveno osiguranje, pod uslovom kada bi načelo istog došli stručni i nekorumpirani članovi menadžmenta i nadzora.

Promijeniti koncept finansiranja obrazovanja

Treće, skidanje visokoškolskih ustanova i škola - srednjih i osnovnih sa budžeta sa promjenom koncepta finansiranja istog. Kako se za ove potrebe troši preko 40% budžetskih prihoda to bi značilo prijenos nadležnosti i novca za osnovno i srednje obrazovanje na nivo općina, dok bi se visoko obrazovanje finansiralo iz budžeta na bazi potreba tako da svaka visoko školska institucija izbori svoju tržišnu poziciju i bude potpuno finansijski autonomna u okviru Univerziteta kao javne ustanove.

Četvrto, cjelkupan segment socijalne politike uključujući i boračku zaštitu prenijet na nivo općina u okviru već postojeće administracije i u okviru centara kao institucija. Naravno, to znači i transfer novca i ukidanje bespotrebne administracije i raznih oblika udruženja koja su se profesionirala i ispolitizirala.

Peto, „rasterećenjem“ cjelokupnog segmenta javne potrošnje mora pratiti radikalna reforma kantonalne administracije čiji broj treba radiklno reducirati na nivo od 20% postojećeg personalnog sastava. To bi bio dobar signal da se proces nastavi i u općinama uvođenjem mjera koje bi stimulisale da se najmanje 50% općinska administracija redukuje.

Smanjenje administracije

Svih pet mjera koje su nabrojane moguće je dovesti i u kontekst plaća i javnih prihoda. Kako su plaće kao javni rashodi po karakteru transferni izdaci za koje se izdvaja najveći dio novca, ostaje drugi dio rashoda koji je suštinskog karaktera. Šta to znači sa praktičnog stanovišta i jednostavnih rješenja? Dosadašnja praksa trošenja javnog novca za kapitalna ulaganja je bila neselektivna, i u najvećem oblmu netransparentna.

Klasičan primjer su „plava bolnica“, „ putevi“, „direkcija cesta“ „ „infrastrukturalni projekti voda, ekologije, šuma i slično“, razni posticaji i dodjela sredstava. U suštini radilo se o općoj „praonici“ para koji nije zanemarljiv ali je „nevidljiv“. Kada se tome doda novac fondova za zdravstvo i zapošljavanje slika je potpunija. Umjesto dosadašnjeg pristupa kapitalna ulaganja treba uspostaviti Fond kantonalnog i općinskog kapitala i imovine uz podršku jake regionalne finansijske institucije sa vlasništvom kapitala u udjelima općina i kantona.

Objedinjavanjem cjelokupnog depozitnog potencijala javnog sektora općina i kantona bilo bi moguće obezbijediti bilansnu sumu koja bi se uvećala za dodatne iznose na bazi emisije dužničkih vrijednosnih papira građana i povlačenjem kreditnih linija. Na taj način bi se mogao zainteresovati i privatni sektor da mobiliše svoja sredstva ali i da koristi i javna ili obrnuto, da sa javnim sredstvima uđe u projekte na bazi javno-privatnog partnerstva.

Trebaju nam jednostavni i hrabri potezi

Na ovaj način bi se i sektor privrede mogao pokrenuti i pomoći na bazi poduzetničkih incijativa i poslovnih interesa uz snažnu podršku kapitala: privatnog i javnog. Stoga sva priča o kašnjenju plata za korisnike budžetskih sredstava postaje isprazna ako se uspostavi red i rad. Pojedinačni pokušaji da se ožive „mrtvaci“ u obliku propalih firmi - samo je trošenje vremena, energije i novca.

U finansijama ne postoji tzv. alhemija. Zlato nije niko uspjeo da proizvede osim ako se isto ne javlja u čistom obliku. Novac po svojoj prirodi se stvara u privredi, tj. gospodarsvu i to konkretnim radom a ne pričama i strategijama koje nemaju uporište. Nekada treba shvatiti i istinu „da mrtav konj“ ne može biti spreman za utrku.

Nama trebaju jednostavni i hrabri potezi koji će ovaj Kanton učiniti razvojno potentnim na bazi rada (znanja) i kapitala. Sve otalo je preživljavanja od „dana do dana“ ili „ od izbora do izbora“. Stoga uzavrelu političku scenu ili halabuku koju su započele sve relevantne političke stranke (7 veličanstvenih lidera) treba shvatiti kao elementarnu nepogodu koja će proći.

Jer, vrijeme se neće mjeriti (čak ni ovo ljetno) od uspostavljanja jedne ili druge vlade, nego po riješenim problemima i reformama koje moraju biti bez bilo kavih političkih ili interesnih kalkulacija.

Na vrh