Dno se ne nazire
Piše: Izudin Kešetović, prof.dr.
U slobodnom prevodu to znači da tonemo. Brojke su neupitne i odnose se na broj koji su u kategoriji siromašnih i onih nešto iznad, broj nezaposlenih i besproduktivno zaposlenih, broj blokiranih računa, itd., itd…. Rekli bi nigdje kraja „crnim slutnjama“.
Kako kažu budući političari i kandidati u zakonodavnim tijelima svih nivoa vlasti, osim lokalnog nivoa, sve će se promijeniti počev od 12. oktobra 2014. godine. Kako se govori o futuru, onda bi s pravom mogli reći da se radi o „lovačkoj priči“ koja je za razliku od ove „lovačke – političke“ smještena u prošlo vrijeme. Sve u svemu, teška početna pozicija koju je veoma teško preokrenuti . Sve izgleda nemoguće.
Kada bi se pravo detektovale stvari, onda bi se moglo doći i do najuralgičnijih tačaka. Pođimo redom.
Prva, insolventnost privrede.
Druga, deficiti u javnoj potrošnji i povećanje deficita.
Treća, slabljenje kupovne snage domaćinstava.
Četvrta, nenaplativost bankarskih plasmana.
Za onog koji se „nešto“ razumije u makroekonomska kretanja, to bi značilo da se stanje može okarakterisati kao „iznimno“ teško.
U medicini postoji posebna nauka koja se naziva patalogija. „Patologija (patološka anatomija) je znanost koja se bavi proučavanjem bolesti, odnosno promjenama na stanicama, tkivima i organima nastalim tijekom bolesti. Naziv je izveden od dviju starogrčkih riječi, πάθος - pathos što znači bol ili patnja, te λόγος - logos što znači riječ ili znanost.
Ako bi to primjenili na ekonomiju onda bi se moglo reći da smo u stanju bolesti za čije je izlečenje potrebno spoznati ili naučno istražiti uzroke i posljedice ovakvog društvenog stanja. Jedan od postupaka je u sferi politike ili političkog sisteme. Stoga, poruka bi glasila da se ozbiljno moramo zamisliti na odgovornosti političkih subjekata koji su se „kandidovali“ kako bi liječili postojeće stanje društvene bolesti kako bi se „patnje ili bolovi„ smanjili. Sve prilike govore da šansa postoji po onoj narodnoj . „Nada posljednja umire“.
Samo da ne bude po onoj drevnoj indijskoj priči:i U drevnoj Indiji, jedan čovek osuđen je na smrt. Kada je kazna izrečena, pao je pred noge svog kralja i zatražio milost. “Gospodaru, ako mi poštedite život”, rekao je uverljivo, “u roku od godinu dana naučiću vašeg konja da leti!” “Privremeno si slobodan”, rekao je kralj. “Ali ako u roku od godinu dana konj ne poleti, presuda će biti izvršena.” Kada su ga kasnije članovi porodice zabrinuto upitali kako misli da ostvari svoje obećanje, čovek je spokojno odgovorio: “Za godinu dana može da umre kralj, ili da umre konj, ili da umrem ja, a na kraju krajeva, možda taj konj stvarno i poleti!”
