Terorizam u BiH - domaća slabost ili vanjska pakost

Sigurnosne agencije u Bosni i Hercegovini tvrde da opasnost od terorizma u ovoj zemlji nije ništa veća u odnosu na druge zemlje regiona, ali i širom Evrope. Znači da je opasnost velika.
17.09.2017 u 13:19
benjamin butkovic

Piše: Benjamin Butković

S njom se na ozbiljan način treba suočiti. Osnovna zamjerka koja se može uputiti autorima institucionalnog odgovora je razlog njihovog obraćanja - nije to bila potreba da se domaća javnosti upozna o bitnim sigurnosnim informacijama, za koje, tvrdim, postoji ogroman javni interes, nego odgovor na, kako će biti opravdano, paušalne i neutemeljene izjave regionalnih i zvaničnih nekih evropskih država.

Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić, na sastanku s ministrom sigurnosti Draganom Mektićem i direktorima sigurnosnih agencija, dao je institucionalni odgovor na spekulacije kojima se prethodnih dana bavila najčešće hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, ali i zvaničnici nekih evropskih zemalja.

Dobar je to način da se iz Bosne i Hercegovine, zemlje slučaja, pošalje jasna poruka da podrška bila kakvom i na bilo čemu utemeljenom radikalizmu u institucijama Bosne i Hercegovine ne postoji. Pod uvjetom da je to tačno. Činjenica je da od 143 napada u Evropi i svijetu iza kojih stoji oružana grupa Islamska država Irak i Levant "ni u jednom aktu nije učestvovao neko ko je na bilo koji način bio povezan s Bosnom i Hercegovinom".

Rejting bosanskohercegovačkih sigurnosnih struktura je, prema riječima ministra Mektića, na visokom nivou i one izuzetno dobro sarađuju sa sigurnosnim i obavještajnim strukturama u regionu i 90 zemalja Evrope i van Starog kontinenta. Da bi se potvrdila vjerodostojnost ove tvrdnje, možda ne bi bilo zgoreg izlobirati javno oglašavanje neke od partnerskih službi koje bi dale dodatni značaj naporima institucija u Bosni i Hercegovini.

(Ne) vihore se zastave ISIL-a u BiH

Kredibilitet institucionalnog odgovora je djelomično narušen, jer nedostaje podatak koji potvrđuje izrečeni stav i kolebanje u smislu sigurnosti u izrečeno. Podatak koliko je to osoba koje se u ovom kontekstu trenutno smatraju "sigurnosno interesantnim" dao bi jasnu sliku i domaćoj i međunarodnoj javnosti s kolikom zabrinutošću treba gledati na situaciju u Bosni i Hercegovini. Ministrovo opravdanje da ne može govoriti o broju potencijalnih terorista jer postoji različit nivo prijetnji djeluje nemušto, a novinarski moto - ne vjeruj nikome - ostavlja mi prostor da sumnjam.

Odgovorne institucije u Bosni i Hercegovini, tvrdi se, ne raspolažu podacima o 5.000 ili 10.000 osoba koje predstavljaju terorističku prijetnju. Ostaviti mogućnost da "ako neko ima te podatke, dostavi ih našim sigurnosnim službama" dovodi pod sumnju stepen pouzdanosti tvrdnje da rizik u Bosni i Hercegovini od terorizma nije veći od onog u zemljama regije ili Evrope.

Bar je dobro što smo od ministra sigurnosti čuli da su terorističke prijetnje u Bosni i Hercegovini uglavnom dolazile izvana, na način da su neki ljudi imali namjeru doći u zemlju i širiti svoju ideologiju. Dodatni argument u rukama bosanskohercegovačkih vlasti, koji nije iskorišten, bio bi podatak o broju terorističkih napada izvedenih u proteklih nekoliko godina u Bosni i Hercegovini, makar oni nemali veze s ISIL-om i aktivnostima koje su poduzete na sankcioniranju počinitelja - od Bugojna, preko slučaja Jašarević, Zvornika i Rajlovca.

To potvrđuje spremnost bh. vlasti da se obračunaju s potencijalnim teroristima u ovoj zemlji. U institicionalnom odgovoru se navodi da se u Bosni i Hercegovini ne vihore zastave ISIL-a i da su priče o Bosni i Hercegovini kao mogućoj bazi terorizma paušalne izjave izrečene u sklopu predizbornih ili političkih aktivnosti. Prvo, u nekim mjestima u Bosni i Hercegovini su se vihorile zastave ISIL-a (Ošve kod Maglaja, Ljubače kod Tuzle), a posljednji slučaj dječaka s ISIL-ovom zastavom na ulicama Zenice prošao je vrlo tiho, kako u javnosti, tako i u sigurnosnim službama.

Zatvaranje očiju pred činjenicama je opasno, prije svega za sigurnost građana ove zemlje, a potom i za one koji obnašaju javne fukcije i dužnost im je da spriječe širenje radikalnih ideja. Tačno je da u međunarodnim okvirima postoje političari koji koriste javni prostor za islamofobične izjave. Svako iz svojih razloga.

Hrvatska predsjednica, za unutarnju upotrebu, pokušava amortizirati strah od predstojeće pravomoćne presude Jadranku Prliću i drugima koja bi Hrvatsku mogla dovesti u vrlo nezgodan međunarodni položaj. Zločini Hrvatskog vijeća obrane počinjeni nad Bošnjacima pokušavaju se opravdati time da se, tobože, već tada znalo da treba zaustaviti najezdu radikalnog islama na evropsko tlo.

Iracionalan je strah onih koji od ovakvih izjava hrvatske predsjednice očekuju ozbiljne posljedice, jer, kao bivša funkcionerka NATO-a, ima jake veze. NATO je ozbiljna institucija, ima svoje predstavnike u Bosni i Hercegovini i neće se, posebno u kontekstu sigurnosnih procjena, oslanjati na podatke bilo koga, pa ni svoje bivše uposlenice.

Ko je priveo 'Srbina vehabiju'

Češki predsjednik Miloš Zeman i austrijski ministar Sebastian Kurz, zbog vlastitih političkih ciljeva - širenja antimigrantske politike, biju bitku s kvotama za prihvat izbjeglica određenim u institucijama Evropske unije. Bosna i Hercegovina im, u tim vodama, dođe kao zgodna moneta za potkusurivanje. I na unutrašnjo-političkom planu postoje političari koji priču o nadiranju ISIL-ovaca koriste u svrhu dnevne politike. Ne biraju se sredstva - od paušalnih ocjena i izjava, do plaćanja predstavnika nevladinih organizacija, ili pojedinaca koji iznose pašualne ocjene o ovom ozbiljnom problemu.

Ponekad se u svemu izgubi kompas, pa smo nedavno, na jednom od bh. portala, vidjeli vijesti da je priveden "Srbin vehabija". Ako se već radi o, kako je službeno saopćeno, kvazianalitičarima, koji, u zloj namjeri, iznoseći lažne podatke, narušavaju integritet države i nanose ogromne finansijske štete privredi, ekonomiji, turizmu i svemu što možemo koristiti kao potencijal, vrijeme je da upravo ove sigurnosne službe takve pozovu na odgovornost. Koliko se sjećam, u ovoj zemlji postoje odredbe krivičnog zakona koje sankcioniraju širenje straha i panike, međunacionalne mržnje i druge, a takvi svojim istupima upravo to rade.

Terorizam predstavlja globalnu prijetnju, ima svoje vrlo sofisticirane manifestacije, borba protiv njega mora biti koordinirana i ozbiljna. Za to nije dovoljna samo dobra volja, mora se pokazati više odlučnosti u ponašanju sigurnosnih službi, odgovornosti više prema domaćoj nego inozemnoj javnosti. Jer, u konačnom, sigurnosne službe u Bosni i Hercegovini moraju biti u funkciji građana ove zemlje, koji ih plaćaju za posao koji obavljaju.

(AJ)