Srebrenica: Faruk,Miroslav,Rade i Muamer napravili rock grupu

Da rečenica "Muzika je ono što povezuje ljude, što sve razlike ostavlja po strani" nije samo prazna floskula ili, po bosanski, "šuplja priča" - pokazuje primjer benda "Afera" iz bosanskohercegovačkog grada Srebrenice. Faruk Smajlović, Miroslav Andrić, Muamer Čivić i Rade Marković čine ovu grupu. Sigurno će neko pomisliti kako je neko oformio ovaj bend "na multietničkom principu 2+2", no iz "Afere" to negiraju.

Nije multinacionalni princip, nego slucajnost

"Ma, to kod nas nema veze. Kad je grupa nastala, bili smo Faruk, ja i Ahmed, koji je otišao iz nekih razloga. Sada su tu Miroslav i Rade, vrhunski muzičari, profesionalci. Mi, kada smo tražili članove, to je bio glavni uvjet - profesionalnost. Lako se moglo desiti da je jedan Hare Krišna, drugi Jevrej ili Rom. Nismo neka nevladina organizacija, pa da se mora paziti na neke cifre. Kvaliteta je najbitnija", govori Muamer.

Smajlović ističe kako je grupa nastala prije nekoliko godina i tada se zvala "Stari grad". Prvo su se našli kako bi malo svirali, potom su uslijedile probe i vidjeli su kako ima prostora za napredak.

"Kad smo imali prvi nastup, vidjeli smo da bi to moglo ići u pozitivnom. Ušli smo potom u studij, snimili prvu pjesmu, koja se počela vrtiti na radiostanicama. Potom smo snimili još pet-šest pjesama, dok se nije pojavio jedan naš prijatelj Srebreničanin, inače uspješan privrednik u Slovačkoj.

On nas je 'pogurao' finansijski, pa smo snimili album u Slovačkoj, u jednom vrhunskom studiju", navodi on.

Rockeri ala Dugme, Atomsko...

Kažu kako sviraju "Hard rock" te "Ex Yu rock", da su im numere "Bijelog dugmeta", "Atomskog skloništa" i "Riblje čorbe" neizostavan dio repertoara. Sviraju širom Bosne i Hercegovine, i dalje. No, jedna poteškoća postoji.

"Mi smo imali publike za takvu vrstu muzike, ali u Srebrenici u posljednjih nekoliko godina nema publike ni za kakvu muziku, jer nema ljudi. Srebrenica je grad s oko 1.000 stanovnika. To je jedno veće selo. Ovdje sviramo jednom, maksimalno dva puta godišnje, a sve svoje svirke baziramo na druge gradove", ističe Čivić.

Put do bilo kakvog uspjeha je trnovit. Kad sam se vratio 2008. godine, bila mi je najveća želja napraviti album i bend. Trebalo je dosta strpljena da se dođe do nekog nivoa - napravili smo nekoliko snimaka i mislili da to super zvuči, dok nismo došli do Slovačke, kada smo dobili priliku za ozbiljnije snimanje. Tek kad sam tamo počeo raditi, vidio sam koliko ne znam i gdje smo mi u odnosu na njih i vidio kako muzičar može zaraditi", kazao je Muamer. Od rock-muzike se u Srebrenici ne može živjeti.

Profesor, studenti, radnik u Cimos-u

Faruk radi u Cimosu, Rade je profesionalni muzičar, koji nastupa na svadbama i u folkotekama. Miroslav je prva godina fakulteta, a Muamer je apsolvent, koji ističe kako ih vjera vuče da sviraju. "Bilo ko ko uspije u nečemu, kazat će kako je teško išlo, malo ko je imao sve kad je počeo. Vjerujemo u svoje pjesme, u naš album gdje su sve istiniti i iskreni tekstovi o životu i ljubavi."

Faruk dodaje kako gdje god sviraju to rade s istim emocijama. No, neki nastupi su posebni za "Aferu". "Izdvojio bih Goražde i tamošnji Festival prijateljstva, koji ima odličnu organizaciju. Može se izdvojiti i nastup u Minhenu", kazao je i dodao kako postoji jedan problem.

"Imamo jedan čudan hendikep - moramo objašnjavati da zaista živimo u Srebrenici, ne vjeruju nam da smo ovdje. Misle da smo u Sarajevu ili u Vogošći, ali mi smo tu, vratili se i živimo tu."

Muamer ističe jednu stvar koja je zabrinjavajuća - budućnost u Srebrenici.

"Vratio sam se 2008. godine. Tada je u gradu bio veliki broj mladih, ali sam vidio kako će mnogi otići. Išao sam kod čelnih ljudi opštine i pitao šta misle uraditi da ne idu ljudi. Pričali su o nekom novom projektu, a stari propada - ljudi odlaze. Strah me je najviše - ti ljudi su tada došli s velikom nadom, sada kada su otišli - zauvijek su presjekli sa Srebrenicom.

Vidjeli su da se ne mogu izboriti, san nekima možda može biti poljoprivreda ili plata od 200 eura, no mnogi su izgubili nadu i žele otići iz Bosne i Hercegovine."

(Al Jazzera)

Na vrh