Sjećanja na Abdulaha Sidrana
Abdulah Sidran preminuo je ove godine u martu, a danas će povodom njegovog rođendana u Sarajevu, u okviru 63. Sarajevskih dana poezije, Udruženje “Žena sa knjigom”, a u saradnji sa Fondacijom Abdulah Sidran, pored džamije Ferhadija, gdje je pjesnikov mezar, govoriti njegovu poeziju koja ga čini vječnim i uvijek prisutnim među njegovom publikom.
Ovaj pjesnik bio je veoma značajan za grad Sarajevo i iza sebe je ostavio bogatu karijeru. Bio je dobitnik Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, Godišnje nagrade Udruženja književnika BiH, Godišnje nagrade Izdavačkog preduzeća “Svjetlost”, Zmajeve nagrade.
Puno puta pisao je o Sarajevu i na specifičan način znao je prenijeti sarajevsku zbilju, teška vremena, humor i emocije njegovih građana. Svojim djelima ostavio je neizbrisiv trag na književnost i njegovu mnogobrojnu publiku. Njegova pjesma “Ne može se živjeti u Sarajevu” najbolje govori o tome:
“Ne može se živjeti u Sarajevu. U Sarajevu kad živiš, previše vremena potrošiš. Dok tamo, dok ovamo – prođe jutro. Dok ovo, dok ono – ode dan. Jeste, doduše, sve to – bude među ljudima. I bude, uglavnom, lijepa priča. Al od priče se ne živi.”
Podsjećamo, Sidran je povremeno radio kao urednik omladinskih listova i javnih tribina te, do 1992. godine, na Televiziji BiH kao vodeći dramaturg. Između tih povremenih uposlenja, živio je i radio kao profesionalni pisac.
