Tek mu je 19 a već je napravio mini hidrocentralu

Devetnaestogodišnji Zoran Samardžić iz Bileće još od ranog djetinjstva pokazivao je veliko zanimanje za prirodne nauke, a posebno za fiziku.
02.08.2016 u 19:44
zoran

Zato ne čudi što se proteklih dana njegovo ime spominje u domaćim i regionalnim medijima iz nevjerovatnog razloga. Zoran je, naime, patentirao i napravio mini hidrocentralu na vrelu Bregave.

"Mislim da sam, a to mi i moji najbliži pričaju, određene zakonitosti iz oblasti fizike primjenjivao i prije nego što sam bio svjestan njihovog postojanja. Intuicija, poštovanje prirodnih zakonitosti ili nešto treće, ko će znati, ali je tako bilo. Fizika me privlači od ranog djetinjstva i ta ljubav traje i dalje. I ne samo fizika, jer svaki inovativni pokušaj ili neko novo istraživanje traže poznavanje i drugih naučnih oblasti, npr. hemija, biologija, matematika koja je neizbježna i neizostavna, itd. Posebnu pažnju mi privlače oblasti električne struje i magnetnog polja", kazao je za portal Radiosarajevo.ba ovaj talentirani mladić.

Sad već brucoš na Odsjeku za energetiku u Trebinju, pojasnio je da je patent mini hidrocentrale odavno "začet u njegovoj podsvijesti".

"Često sam boravio kod bake na obali prelijepe Bregave. Divio se njenoj ljepoti, snazi i energiji. Divlja energija koja se rasipa zato što nije usmjerena, kanalisana, stavljena u funkciju. Dok bi zaneseno gledao u slapove Bregave, često bi čuo bakin vapaj 'opet nesta 'lektrike đavolu je predavam...' Nekad nije bilo ovako. Struje smo imali u izobilju i uvijek. Moj djed je imao mini hidrocentralu negdje polovinom prošlog vijeka. Na moju žalost, nisam od tog postrojenja zatekao ništa. Čak ni skicu ili bilo šta slično. Ostala je samo priča i pjesma Struje nestaje, a Bregava energiju valja u slapovima. Gledao sam baku kako uz svjetlo petrolejke sprema večeru, namiruje mal, siri, vari... A nepresušan izvor energije teče pored kuće. U trećem razredu osnovne škole, bez ičije pomoći ili bilo kakve sugestije otkrio sam da elektromotor može proizvoditi struju kad mu se dovede snaga. Krenuo sam u pripremu projekta mini hodrocentrale. Na početku o tome nisam nikom ništa pričao", prisjeća se mladi Zoran.

Trebalo je to sve dobro osmisliti, isplanirati, proračunati... A njegov računar je vrlo star i ne podržava određene programe što mu je otežavalo rad. A tu je bila i matura i sve što ide uz nju.

"Jurio sam odličan uspjeh da bi lakše nastavio školovanje. Upornost, vizija, vjera i volja, vođeni ljubavlju sve prepreke savladavaju. Tako je i bilo. Dao sam svoj mali, skromni doprinos obilježavanju 160 godina od rođenja našeg genijalnog naučnika Nikole Tesle puštajući u rad moju mini centralu na njegov rođendan", navodi on, te dodaje kako je u svoje remek-djelo ugrađivao elemente od prirodnog materijala.

"Kuća moje bake i ujaka nalazi se na dijelu netaknute prirode i ja sam se trudio da sačuvam autentičnost. Svi elementi koji su ugrađeni su prirodni materijali. Najviše sam koristio čelik i obojene metala. Sve je ekološki čisto. Najviše je čelika. Bilo je poteškoće oko nabavke i prikupljanja potrebnih sirovina, ali... uspio sam. Pomoć sam imao od mojih najbližih, ali je to bila više moralna i logostička pomoć. Što se tiče stručne pomoći pokušavao sam da razgovaram s nekoliko ljudi ali kada sam vidio da nailazim na podozrenje i potcjenjivanje, odustao sam. Bitna je vjera u sebe i svoju viziju", naglašava Zoran.

Ne sjeća se tačno koliko je prošlo od začetka ideje do realizacije. Paralelno je radio jošnekoliko projekata i odličnim završio Srednju mašinsko-tehničku školu. 

"U bilećkom pozorištu Zavičajni lub Osvit, čiji sam aktivni član, radio sam svjetlosne efekte. Posebno su mi dragi efekti u predstavi Mali princ. Imao sam i mali zastoj vezan za nabavku određenih elemenata. A onda sam sve tempirao za 10 juli. I 'lektrika je zasijala na radost mojih najdražih i mene", šeretski priča Zoran.  

Što se tiče finansijskog dijela uložio je sav svoj džeparac, a koliko su uložili ujak i roditelji ne zna.

"Nije poenta koliko se novca uložilo, za mene, već koliko ljubavi i volje se ugradi u jedan projekt. Koliko općeg dobra taj projekt donosi. Koliko nam život olakšava. Kako se može novcem izraziti emocija koju sam uložio? Nagrada za sav moj trud i uloženo vrijeme jesijalica koja sije i baka koja se sretna smije", završava razgovor ovaj mladi genije iz Bileće.

(radiosarajevo)