Izbjeglica iz Srebrenice korak do vrha UFC-a
U najjačoj svjetskoj promociji ima četiri pobjede u nizu i cilja na titulu. U MMA je ušao 2008. i nije izgubio niti jednu od svojih 11 MMA borbi. Nakon posljednje pobjede iz oktogona je poručio Dani Whiteu da želi jače borbe i veću zaradu.
Ovaj 25-godišnjak iz Srebrenice s roditeljima je napustio BiH tokom rata i preko Italije i Njemačke kao desetogodišnjak stigao u SAD, u Lincoln. Kao novi dečko u školi i gradu, bez oca, često je bio na meti nasilnika, pa se često i tukao.
- To sam ja nakon dolaska u Lincoln. Bio sam klinac, a druga djeca su mi se rugala jer sam dva dana zaredom bio u istoj odjeći. Zato sam se tukao, cijelo vrijeme. Bio sam dobar u tome, i sada radim to za život, rekao je Bektić.
Rata se ne sjeća, ali pamti česte selidbe.
- U Njemačkoj nam je isteklo vrijeme, majka je otišla u američku ambasadu i našli smo se u Lincolnu, s 9 godina učio sam novi jezik i nove običaje. Jedino što sam znao o Americi je bio Tupac Shakur. I tukao sam se cijelo vrijeme, nikada se nisam povlačio, priča Mirsad.
U MMA je ušao kao 17-godišnjak, pobijedio je u prvim amaterskim borbama, nije izgubio niti jednu od svojih 11 MMA borbi, a sada cilja na pojas kojeg drži Conor McGregor.
- UFC me pozvao u svoj veliki kamp i odmah sam otišao. Nevjerovatno mi je da sam profesionalac. Imao sam borbe u Japanu, Švedskoj, Brazilu, Engleskoj, treniram s najboljim borcima svijeta. Odsjedam u prvoklasnim hotelima i učim nešto novo o zemljama i upoznajem ljude iz cijelog svijeta. UFC mi je dao mjesto za život, stipendiju i dobivam sav potreban trening ovdje.
Mirsad odrađuje treninge pod nekadašnjim trenerom američkog nogometa Doakom Ostergardom koji priznaje da o MMA-u ne zna mnogo, ali je u Bektiću vidio veliki talent.
- Doak je moj mentor i prijatelj. Daje mi dobre savjete i pokušavam ih slijediti. Nakon svoje porodice, s njim vjerovatno najviše razgovaram, kaže Bektić te dodaje da se priprema za uspon prema vrhu UFC-ovog renkinga.
- Trudim se biti zaposlen, posvećen sam tome da popravim renking i dobijem veće borbe. Moram svaki dan naporno raditi ili zaostaješ. Naučio sam da ne mogu sam. Puno je ljudi uz mene, majka, porodica, Doak, svi treneri i specijalisti u America Top Teamu, svi su pomogli. Sada ih moram učiniti ponosnima, kazao je Mirsad.
