Kako se 1.maj obilježava u svijetu?

Ove se godine navršava tačno 130 godina otkako su 1.maja deseci hiljada radnika diljem Sjedinjenih Američkih Država (SAD) krenuli u masovni štrajk kojim su se željeli izboriti za veća radnička prava, među kojima je posebno bilo istaknuto osmosatno radno vrijeme.
30.04.2016 u 19:11

Popularni Prvi maj danas se slavi kao međunarodni praznik rada u većini država svijeta. Kroz desetljeća puno su ga više prihvatile države koje su proklamirale radnički pokret i prava radnika, poput država bivšeg Istočnog bloka, ali i niz država koje nastoje u svojim politikama što više zadržati načela tzv. socijalne države, odnosno uvažavati i prava radnika. Jedan, a vjerovatno i najvažniji izuzetak u tome je baš SAD gdje se, za razliku od većeg dijela ostatka svijeta, praznik rada slavi početkom septembra.

Krajem 19. i tokom ranog 20. vijeka, kada su radnički pokreti radili na popularizaciji Prvog maja kao međunarodnog praznika, u SAD-u je postojala jaka struja koja se opirala tom datumu jer ga se vezivalo uz anarhiste i pobunjenike. Američko opiranje tom datumu dodatno je ojačano nakon Drugog svjetskog rata kad su Praznik rada posebno prigrlili Sovjetski Savez i druge socijalističke države što je američkoj vladi dalo još više razloga za zanemarivanje datuma koji je, paradoksalno, bio najviše vezan uz radnike u samom SAD-u.

Protesti i obilježavanje Praznika rada u jugoistočnoj Aziji, danas su najbliže izvornim postulatima radničkih pokreta kroz koje je i nastao taj međunarodni praznik. Takvo stanje ni ne čudi. Prema godišnjem globalnom istraživanju o pravima radnika, koje sredinom svake godine objavljuje Međunarodni savez radničkih sindikata (ITUC, International Trade Union Confederation), države Jugoistočne Azije nalaze se među onima u kojima su ta prava najugroženija i najniža.

Uz spomenute Kambodžu i Bangladeš u kategoriji država u kojima 'nema garancije prava radnika' nalaze se još i Kina, Hong Kong, Indija, Južna Koreja, Laos, Malezija te Filipini. U tek nešto blažoj kategoriji država koje veže 'sistemsko kršenje prava radnika' nalaze se još i Indonezija, Mianmar, Nepal te Tajland. Gotovo kompletnu Jugoistočnu Aziju tako karakterizira vrlo loše stanje radničkih prava zbog kojih i nije čudno što se Praznik rada obilježava radničkim protestima.

No situacija nije blistava ni u drugim dijelovima svijeta. U spomenutoj grupi država u kojima se prava radnika sistematski krše nalaze se, prema izvještaju ITUC-a iz 2015., i Poljska, Rumunija kao i SAD. Izvještaj ITUC-a ipak najgorom regijom proglašava Bliski istok, najviše zbog toga što u dijelu tamošnjih država nema garancije prava zbog urušavanja pravosudnog sistema, dok se druge države, poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Turske, Kuvajta, Bahreina, Katara, Omana i Jemena nalaze u već spomenute dvije kategorije država u kojima ili nema garancije prava radnika ili se ona sistematski krše. Uz redovne priče o emigrantima iz Azije i Afrike koji u bogatim državicama Arapskog poluotoka rade u gotovo robovskim uslovima, takva ocjena nije iznenađujuća. Ne čudi stoga i da Saudijska Arabija, kao ni Emirati ili Jemen uopšte ne obilježavaju praznik rada.

Na suprotnoj strani tablice, u skupini država u kojima se radnička prava tek 'povremeno i neredovno krše', nalazi se 16 država od kojih je samo jedna izvan Evrope. Prema ocjeni ITUC-a najbolje je biti zaposlen u nekoj od država skupine u kojoj se nalaze: Austrija, Belgija, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Island, Italija, Litva, Crna Gora, Nizozemska, Norveška, Slovačka, Švedska i južnoamerički Urugvaj. U tim je državama, zbog toga, teško očekivati masovne proteste radnika, iako ne treba iznenaditi da obilježavanje Praznika rada otme neka druga ideološka grupa pokušavajući upozoriti na probleme poput prava imigranata, rastući nacionalizam ili rast razlike među bogatima i siromašnima.

Upravo ovaj posljednji razlog doveo je u proteklih desetak godina, a posebno nakon finansijske i privredne krize 2008. i 2009. do povećanog broja protesta u kojima se pokušava upozoriti i na ponovni rast kršenja prava radnika. Uz razne skandale u kojima široka javnost sve više saznaje o praksi skrivanja bogatstva i neplaćanja poreza te o tajnim pregovorima o trgovinskim ugovorima koje se redovito ocjenjuje da se donose u korist korporacija, ne bi trebalo čuditi kad bi ove, a i u idućim godinama, obilježavanje Prvog maja, nažalost, opet skrenulo u nasilne vode u kojima se radnici pokušavaju izboriti za nešto za što su se već borili.

(tportal)