Beskućnik upisao fakultet i položio deset ispita

Bez adrese i krova nad glavom. Tako je gotovo tri godine živio Karlo.

- Mnogo puta su me grijali vagoni na kolodvoru, našao bi neku improviziranu dekicu i zgrijao se tu, ne brojim dane, ni sam ne znam koliko puta, započinje svoju priču Karlo Maksimilijan Vuković, student.

S 19 godina završio je na ulici. Dane i dane provodio je po parkovima, garažama, ali i napuštenim kućama.

- Od prijatelja koje sam stekao prije, neki su mi i pomagali kad sam bio na cesti i još ih imam i uvijek ću ih imati. A što se tiče drugih beskućnika, dijelio sam s njima i kontejner za smeće, dodaje Karlo.

Unatoč teškoj sudbini, upisao je filozofiju i sociologiju na Hrvatskim studijima i kao beskućnik položio deset ispita.

- Kako sam studirao, zauzeo sam potkrovlje jedne napuštene kuće i tamo sam i uz svijeću učio, priča Karlo.

Prije dva mjeseca dobio je mjesto u studentskom domu iako kao Zagrepčanin na njega nije imao pravo.

- Neizostavna stavka u tom je bila voditeljica prihvatilišta Iva Hrvačić, kojoj zbilja ovim putem želim zahvaliti. Ona se založila, poslala dopis SC-u. Prvo je poslala dopis na Fakultet. Zamolbu za oproštenje duga i odborenje pauziranja, kaže Karlo.

U prihvatilištu za beskućnike proveo je osam mjeseci. Da bi preživio, skupljao je boce i odrađivao razne honorarne poslove. Naprijed ga gura jaka volja.

- Oduvijek mi je ostala samo jedna misao, samo jedan san, a to je da završim Fakultet i postanem profesor, kaže Karlo.

Sad kad ima krov nad glavom i siguran obrok – vjeruje da je ostvarenje sna korak bliže.

(rtl)

Na vrh